SAŽETAK
Sociologinja, komparatistica književnosti i psihoterapeutkinja Iva Žurić Jakovina u ovoj je knjizi pokušala dati svoje viđenje fenomena knjiga samopomoći u Hrvatskoj iz društveno-humanističke perspektive. Ova je knjiga podijeljena u četiri poglavlja: u uvodnom se knjige o samopomoći stavljaju u kontekst (samo)pomoći te se promatra njihov nastanak, njihova terminologija i klasifikacija, ali i žanrovske odrednice; drugo je poglavlje naslovljeno "Psihoterapijski romani: učenje na kauču" te autorica, osim žanrovskih odrednica, pokušava dokučiti i kriterije odabira romana kako bi se svrstali u polje psihoterapijskih; predzadnje poglavlje govori o transformacijsko-terapijskim učincima čitanja dok u posljednjem Žurić Jakovina donosi svoja zaključna razmatranja.