SAŽETAK
Umjetna inteligencija i umjetni život, kao ono što dolazi nakon naturalnog i humanog života, smatraju se najvećim dostignućem čovječanstva uopće, no autori filozofijskih eseja okupljenih u ovoj knjizi ukazuju na opasnosti koje iz njih proizlaze. Čovjek je postao ovisnik o vlastitoj znanosti, tehnologiji i društvenim odnosima koji se na njima utemeljuju: znanstveno-tehnički napredak otvara neslućene mogućnosti spoznaje i izgradnje svijeta, ali istodobno zatvara metafizički horizont otvorenosti prema budućnosti čovjeka. Po mišljenju autora, kraj biološkog tjelesnog ustrojstva čovjeka vodi kraju mišljenja.