SAŽETAK
Refleksivna proza ispisana u nizu različito fokaliziranih fragmenata bilježi osjetljive trenutke u kojima pripovjedač/ispovjedač traži uporište za sljedeću "rundu" života u kojoj će moći funkcionirati "normalno" ili barem očekivano, uspostavljajući "gustu mrežu usporednih značenja iz formi ispovijedi i imaginarnih dijaloga subjekta s drugom stranom vlastite suvišnosti". Proza u kojoj će senzibilan čitatelj prepoznati (i vlastite) svakodnevne trenutke na rubu.