SAŽETAK
Suvremeni slovenski filozof, sociolog, kulturni kritičar i psihoanalitičar pokušava analizirati aktualni trenutak globalnog kapitalističkog sustava, koji se, prema njegovom mišljenju, približava "apokaliptičnoj nultoj točki". Naime, glavna Žižekova teza jest da je neoliberalni kapitalizam na izdisaju te da se treba pripremiti za ono što dolazi nakon njega, s tim da o onome što slijedi jasna vizija baš i ne postoji. Pritom navodi kako zapadna civilizacija u suočavanju s ekonomskom krizom koja ju je pogodila reagira po obrascu pet stanja: poricanje, bijes, cjenkanje, depresiju i prihvaćanje. Poricanje povezuje s liberalnom utopijom, bijes s teološko-političkim aspektom, cjenkanje s političkom ekonomijom (naglašava kako je ekonomija uvijek politička), depresiju s uzdizanjem proleterskog cogita, dok je prihvaćanje ponovno zadobivena ideja. Nadalje pokazuje i dokazuje da kapitalizam u današnjem smislu nije održiv te da je vrijeme za promjene, što to se može dogoditi samo redefiniranjem komunizma.