Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Puli u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom obilježava 30 godina Odsjeka i pokretanja studija hrvatskoga jezika i književnosti na pulskome sveučilištu.
U rubrici Što čitam? profesori i profesorice kroatistike preporučuju knjige za čitanje, i to stručnu literaturu i beletristiku.
Preporuke kreću upravo u ožujku je se simbolično obilježava i Mjesec hrvatskoga jezika. Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine.
Upoznajmo pulske kroatiste i kroatistice kroz prizmu onoga što čitaju i proučavaju, i to u objavama koje će ići svaka dva tjedna. E-brošura svih preporuka bit će uskoro dostupna za preuzimanje na mrežnim stranicama knjižnice, a tiskane letke u prostorima Knjižnice.
Samanta Milotić Bančić, filologinja, bavi se različitim povijesnojezičnim, dijalektološkim i staroslavenskim temama na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Puli. Baterije joj pune nordijsko hodanje, joga, čitanje i pisanje, uz obavezno društvo dlakavih prijatelja.
Što čitam?
Trenutačno se bavim različitim temama vezanima za kolegije na kojima predajem. U svakodnevnom su mi radu neophodna izdanja Staroslavenskoga instituta jer sadrže djela koja su mi, kao stručna literatura, od neopisive važnosti za istraživanje hrvatskoglagoljskih tekstova. Analize hrvatskoglagoljskih vizija, prenja i apokrifa Marije-Ane Durrigl izvanredan su priručnik za svakoga profesora i studenta koji se želi baviti staroslavenskim jezikom. Također, s obzirom na to da se u posljednjih nekoliko godina više bavim frazeologijom u dijalektologiji i povijesti jezika, veliku sam pomoć pronašla u djelima Barbare Kovačević, koja se frazemima bavi s konceptualne strane. U analizi mjesnih govora uvijek dohvaćam osnovnu literaturu o čakavskom narječju, ali i studiju o čakavskoj prozodiji Keitha Langstona, uz sve brojnije rječnike mjesnih govora.
Nekoliko je književnih djela koja su na mene u zadnje vrijeme ostavila dubok dojam. Distopijski roman kantautora Zorana Predina Bezgrešna prati živote petero ljudi rođenih iste noći u jednome rodilištu. I roman Listanje kupusa Igora Beleša govori o petero prijatelja. Ti jedanaestogodišnjaci žive životom inspiriranom knjigama Pet prijatelja, dok jednog dana ne primijete kako im prijatelji svakodnevno nestaju, a odrasli to ne zamjećuju ili ne žele o tome govoriti, sve dok se ne dogodi tragedija. To je roman koji priča priču o početku Domovinskoga rata kroz vizuru djeteta, onako kako su je mnogi moji vršnjaci doživjeli. Elif Šafak u svom romanu I nebom teku rijeke upotrebljava motiv vode kao vječne poveznice između ljudima, poveznice koja spaja različite karaktere, dobi i povijesna razdoblja, noseći u sebi izvor života, ali i istinu srca. Dva su me autora svojim prvijencima oduševila: Portugalac Bruno Vieira romanom Bivše stvari na brutalno sirov način oslikava život razvedenog pripovjedača, dok se naš čovik Toni Juričić romanom Nokturni u d-molu referira na umjetnost Eduarda Hoppera i američke filmove o Srednjem zapadu. Juričićevo je djelo svojevrsni roman ceste koji govori o studentu na povratku kući s Erasmusa u Pragu. Putem doživljava neobičnu pomrčinu sunca koja sve likove koje susreće čini nadrealnima kao da su proizašli iz pera Davida Lyncha. I za kraj, ako vam je dosta teških i emotivnih naslova kroz koje ćete doživjeti intenzivnu katarzu, toplo preporučujem djela Tisje Kljaković Braić i Marilene Dužman, koje će vas, kroz reminiscenciju na život u nekim prošlim vremenima, a iz viđenja sasvim prosječnih, „naških" Balkanaca, dobro nasmijati i tek malo, ali značajno, emotivno pročistiti. Jer, ako niste znali, smijehom se, kao i rakijom, sve liječi.
