Što se događa kad se više ne možemo pouzdano osloniti na svoj sluh - na to tako važno osjetilo? Sve će nam biti jasnije uz pjesnika Kristijana Modrušana, koji nam je ponešto rekao o suočavanju s nagluhosti i gluhoćom, ali će nas iz te tišine lako i brzo uvesti u emocionalno bogat svijet svog pjesništva.
Pjesnička večer održana je 5. veljače 2025. u Knjižnici Vodnjan.
Uz samog pjesnika stihove su čitale Klara Abramović – učenica 6. razreda osnovne škole i lokalna knjižničarka Maja Gregorović, a spontano su se pridružile i osobe iz publike pa su zahvaljujući tome u jednakoj mjeri emocije ponijele čitače i publiku. Pročitane pjesme većim dijelom su iz zbirke Leptirov let i zbornika Daleko se čuje.
Kristijanova je poezija uglavnom refleksivne, socijalne i ljubavne tematike, a prati je nostalgija, sjeta, lepršavi humor ili pak ozbiljan ton. Čitali smo pjesme koje su nastale od njegove petnaeste godine do danas, pa smo time mogli uočiti kako je sazrijevao kao autor i čovjek. Jedan od njegovih specifičnih motiva iz stihova je gluhoća. Naime, pjesnik je nagluh i htio je s publikom podijeliti tu problematiku. Osim toga pisao je o ocu koji je preminuo, obiteljskim korijenima, djetinjstvu, borbama sa samim sobom, siromaštvu itd. S tim se pjesmama bilo lako poistovjetiti, tako da je publika bila ispunjena duha nakon tog ugodnog sata druženja.
