SAŽETAK
Odvojen od ostatka svijeta brojnim prirodnim preprekama, Solovjecki manastir bio je mjesto askeze generacija monaha. Dodavanjem vječno budne straže i bodljikave žice, sovjetska vlast pretvorila ga je u logor gdje su zatvorenici podvrgnuti eksperimentu preodgoja u kojemu će živjeti boljševičku ideju sovjetskog čovjeka koji jednakim žarom od jutra do mraka radi teške fizičke poslove i bavi se kulturno-stvaralačkim uzdizanjem. Upravitelj logora, Fjodor Ivanovič Ejhmanis, angažiran na najvažnijim sovjetskim projektima u samom početku stvaranja nove države i novog društvenog uređenja, povijesna je ličnost, obrazovan i inteligentan, no istovremeno nemilosrdan čovjek čiji je život primjer kojim se potvrđuje izreka kako revolucija jede svoju djecu, što čitatelj saznaje iz pogovora i dodataka.