U suradnji s Istarskim ogrankom Društva hrvatskih književnika i Društva za proučavanje prošlosti Carske i kraljevske Mornarice (k.u.k. Marine) "Viribus unitis" 3. listopada 2024. u dvorani Središnje knjižnice predstavljena je knjiga Pula – izgubljeni zavičaj (Rad i život u carskoj i kraljevskoj ratnoj luci) čiji je autor Jaro (Jaroslav) Zeman.
Knjigu su predstavili dr. sc. Boris Domagoj Biletić i dr. sc. Bruno Dobrić, a u drugom dijelu programa pridružio im se dr. sc. Darko Dukovski.
Predstavljanje je dio programa Malog festivala baštine.
Autor je rođen u Puli 1899., a umro u Beču 1993. Istaknuti je znanstvenik i sveučilišni profesor. Oni koji ne poznaju povijest Pule ili je poznaju samo iz historiografskih i publicističkih djela, koja su nakon Prvoga svjetskog rata objavljena u Italiji i Jugoslaviji, vjerojatno će se čuditi što jedan Austrijanac – uz to i uvažen znanstvenik – piše o Puli kao svomu zavičaju s kojim je prisno povezan. Naime, u spomenutim historiografskim djelima navodi se da su se nakon talijanskoga vojnog zaposjedanja Pule 5. studenoga 1918. Austrijanci/austrijski Nijemci koji su živjeli u Puli „vratili u svoju domovinu“ Austriju (o čemu su slavodobitno izvještavale i tadašnje pulske novine na talijanskome jeziku).
Politički i historiografski diskurs u Italiji između dvaju svjetskih ratova dugo je bio nadziran vladajućim političkim narativom – u početku se pozivao na liberalna, a od 1921. g. na fašistička načela – koji je opravdavao iznuđen odlazak, odnosno zabranu povratka austronjemačkoga (dakako, posebno pripadnicima hrvatskoga naroda, koje je tek čekao nesretan egzodus između 50 i 100 tisuća njegovih pripadnika autohtonih u Puli i Istri, te ostalih slavenskih i dr. netalijanskih žitelja grada i pokrajine) stanovništva iz Pule i cijele Istre kao legitiman i nužan, stoga su političke vlasti i historiografija koja je bila u njihovoj službi smatrali da je to pitanje zatvoreno. Jugoslavenska historiografija prihvatila je taj narativ o povratku austronjemačkoga stanovništva u svoju domovinu jer je na sličan način interpretirala egzodus pretežno talijanskoga stanovništva, ali ne samo njih, iz Istre i Dalmacije nakon Drugoga svjetskog rata, s tim da se u Jugoslaviji nije pozivalo na načelo nacionalnosti, nego na ideološka (u početku staljinistička, a od 1948. titoistička) načela.
Ovi memorijalni zapisi nisu historiografsko djelo, nego su prvenstveno autorova osobna sjećanja na djetinjstvo i momaštvo u rodnome gradu Puli.
