Izložba 'Istarska fauna'
U petak, 4. lipnja 2010. godine u 12 sati u Središnjoj knjižnici otvorena je izložba učeničkih radova "Istarska fauna". Riječ je o izložbi skulptura učenika dviju osnovnih škola, pulske OŠ Tone Peruška i OŠ dr. Mate Demarina iz Medulina.
„Istarska fauna“ malih modernista
Da su djeca i njihov nesputani, neiskvareni način izražavanja bili nepresušiv izvor inspiracije nemalom broju umjetnika svjedoče brojna ostvarenja unutar likovnog jezika tijekom gotovo cijelog 20. stoljeća. Moderna umjetnost postavila je temelje suvremenoj umjetničkoj praksi, koja je za cilj uzela brisanje memorije težine povijesnog bremena. Na samo sebi svojstven način moderna se pozabavila likovnim motivima i percepcijom istih na način kojim to čine djeca. Beskompromisno, iskreno, otvoreno, bez lažnih kalkulacija ili premisa poput primjerice što bi i kako bi moj rad trebao na nekoga djelovati. Jedini smisao i cilj dječjeg rada je: kako on utječe na mene?
Kada smo za radni motiv uzeli istarsko govedo (Boškarin) s dopuštenjem da se tematika proširi i na faunu kakvu susrećemo u našem bližem okruženju, dakle u Istri, najednom su iznikla fascinantna rješenja. Tu su mačke, zmije (guži), kornjače, psi (breki), čudnovate sove, krave i kojekakva čudna stvorenja nalik nekim nedefiniranim mitološkim bićima koji u hipu iskaču iz mašte. Istra – za mnoge još uvijek obećana zemlja, sjecište je civilizacija i kultura, geografski gledano pandan je tropskoj i egzotičnoj Floridi ili pak mističnoj Indiji. Iz tog se razloga stvorila želja za glorifikacijom krave odnosno goveda - predmeta obožavanja kojega žitelji ovog plodnog crvenog tla susreću usput ne shvaćajući koliko su nam te životinje zapravo bliske. U tehnici pečene gline, kartona, papira, glinamola ili plastelina ovom smo ih prilikom oživjeli, formirali im neke nove oblike prizivajući velikane moderne umjetnosti koji bi nam sigurno pozavidjeli na više nego smjelim likovnim rješenjima.
Jedno je sigurno, a to je da sam radeći s djecom u osnovnoj školi naučio jednu stvar. Činjenicu da od djece imam i moram itekako još puno toga učiti. Kad bih samo mogao doseći taj iskonski, lagani i nepatvoreni modus stvaranja koji s nevjerojatnom lakoćom djeca postižu, osjećao bih se kompletnim i zrelim umjetnikom. U nadi da ću jednom doseći taj nivo, usudio sam i sada izložiti neke svoje radove s njima, a vas cijenjeni posjetitelji, pozivam da se načudite (pre)divnim rješenjima učenika Osnovnih škola Tone Peruško iz Pule i dr. Mate Demarina iz Medulina koji ostaju kao trajni spomen slatkih početaka nadolazećih generacija iz kojih možda izniknu neki novi Ružići, Kožarići, Bakići, Motike, Diminići, Marine Orlić …
Vedran Šilipetar, prof.
Da su djeca i njihov nesputani, neiskvareni način izražavanja bili nepresušiv izvor inspiracije nemalom broju umjetnika svjedoče brojna ostvarenja unutar likovnog jezika tijekom gotovo cijelog 20. stoljeća. Moderna umjetnost postavila je temelje suvremenoj umjetničkoj praksi, koja je za cilj uzela brisanje memorije težine povijesnog bremena. Na samo sebi svojstven način moderna se pozabavila likovnim motivima i percepcijom istih na način kojim to čine djeca. Beskompromisno, iskreno, otvoreno, bez lažnih kalkulacija ili premisa poput primjerice što bi i kako bi moj rad trebao na nekoga djelovati. Jedini smisao i cilj dječjeg rada je: kako on utječe na mene?
Kada smo za radni motiv uzeli istarsko govedo (Boškarin) s dopuštenjem da se tematika proširi i na faunu kakvu susrećemo u našem bližem okruženju, dakle u Istri, najednom su iznikla fascinantna rješenja. Tu su mačke, zmije (guži), kornjače, psi (breki), čudnovate sove, krave i kojekakva čudna stvorenja nalik nekim nedefiniranim mitološkim bićima koji u hipu iskaču iz mašte. Istra – za mnoge još uvijek obećana zemlja, sjecište je civilizacija i kultura, geografski gledano pandan je tropskoj i egzotičnoj Floridi ili pak mističnoj Indiji. Iz tog se razloga stvorila želja za glorifikacijom krave odnosno goveda - predmeta obožavanja kojega žitelji ovog plodnog crvenog tla susreću usput ne shvaćajući koliko su nam te životinje zapravo bliske. U tehnici pečene gline, kartona, papira, glinamola ili plastelina ovom smo ih prilikom oživjeli, formirali im neke nove oblike prizivajući velikane moderne umjetnosti koji bi nam sigurno pozavidjeli na više nego smjelim likovnim rješenjima.
Jedno je sigurno, a to je da sam radeći s djecom u osnovnoj školi naučio jednu stvar. Činjenicu da od djece imam i moram itekako još puno toga učiti. Kad bih samo mogao doseći taj iskonski, lagani i nepatvoreni modus stvaranja koji s nevjerojatnom lakoćom djeca postižu, osjećao bih se kompletnim i zrelim umjetnikom. U nadi da ću jednom doseći taj nivo, usudio sam i sada izložiti neke svoje radove s njima, a vas cijenjeni posjetitelji, pozivam da se načudite (pre)divnim rješenjima učenika Osnovnih škola Tone Peruško iz Pule i dr. Mate Demarina iz Medulina koji ostaju kao trajni spomen slatkih početaka nadolazećih generacija iz kojih možda izniknu neki novi Ružići, Kožarići, Bakići, Motike, Diminići, Marine Orlić …
Vedran Šilipetar, prof.
