Naših TOP 5 u 2017.!

Još jedna čitalačka godina polako se bliži kraju, a pred nas se opet postavlja ono najteže moguće pitanje – koji su nam naslovi najomiljeniji. Izdvojiti samo neke naslove u moru dobrih knjiga nije lak zadatak. No, postoje one čije nam poruke još uvijek odzvanjaju u glavi.

Ovo je naših TOP 5 u 2017. godini!

Jennifer Niven: Ovdje sve počinje 

I počelo je…

“Zamisli da ulaziš u sobu punu nepoznatih ljudi, od kojih ti nitko ne znači ništa, ne znaš kako se zovu ni ništa drugo o njima. Onda zamisli odlazak u školu ili na posao, ili još gore, u svoj dom, gdje bi trebao poznavati svakoga, a i tamo svi izgledaju kao stranci.”

Ova knjiga nije još jedna u nizu tipičnih priča američke mladeži, već priča svih nas. Uroniti u ovaj sadržaj znači uroniti u svijet osobe kojoj se možda tvoj poznanik rugao, tukao ju, a ti si tamo samo stajala sa strane, možda se čak i podsmjehnula misleći ”dovraga, pa samo se šalimo, zar ne?”. Upravo tu upoznaješ drugu stranu priče, one priče koja će promijeniti tvoj način razmišljanja.

Colleen Hooveer: Bez nade

„Ponekad istina može biti bolnija od laži (…) i sedamnaestogodišnja Sky možda to nikada ne bi morala naučiti na svojoj koži da nije upoznala Deana Holdera.“

Radnja je bogata, slojevita i zgusnuta, tempo je ubrzan, tema je kontroverzna, napetost je stalno prisutna, pitanja se gomilaju, odgovori dolaze u fragmentima i izazivaju nova, panična ispitivanja. Svakako posegnite za ovim naslovom ako ste raspoloženi za uzbudljivu, nesladunjavu priču o unutarnjoj snazi onih koji se čine najslabiji.

Nicola Yoon: Sve, baš sve 

“Život je dar. Nemoj zaboraviti živjeti ga."

Madeline je sedamnaestogodišnjakinja koja nikada nije izašla iz kuće jer boluje od rijetke bolesti – alergična je na cijeli svijet. Živi u posebno izoliranoj kući i mašta kako zapravo izgleda, miriše i zvuči stvarni svijet. Sve se mijenja u trenutku kada se u susjednu kuću doseli četveročlana obitelj. Jedan njezin član posebno zaokuplja Madelininu pažnju i polako joj ulazi u život. Kako će to djelovati na njezinu bolest, hoće li poslušati majku ili će slušati svoje srce? A što će se dogoditi ako shvati da je cijeli njezin život ustvari bio – laž, da SVE, BAŠ SVE što misli da zna, ustvari ne zna!?

Sarah J. Maas: Prijestolje od stakla

"Ništa nije slučajno. Sve ima svoj cilj. Trebala si doći na ovaj dvor, baš kao što si i trebala postati ubojica."

Celaena se pokušava izboriti za vlastitu slobodu, no njezina borba vrlo brzo prestaje biti samo njezina i prerasta u njezinu potragu da pronađe i uništi izvor zla. U novom nastavku, Celaena se prepusti romansi, no… hoće li je u svijetu dvorskih spletki, demona, magije i lažnih prijateljstava uspjeti sačuvati? Može li Celaena otkriti tko je ubojica na dvoru prije nego i sama postane žrtvom? Istraga ju vodi do zastrašujućih otkrića...

Kate Eberlen: Ako se ikada sretnemo

„Čak i ako su loše vijesti, željela sam ih čuti. Ono što nisam mogla podnijeti bilo je to stanje neizvijesnosti – što me čeka u budućnosti?“

Što ako je dvoje ljudi stvoreno jedno za drugo, ali se stalno mimoizlaze? Gdje stoji granica između onoga što čovjek želi i onoga što mu je sudbina namijenila? U ovom romanu susrećemo dva lika stavljena pred „gotov čin“ i pratimo iz poglavlja u poglavlje, godinu po godinu, kako su to prihvatili i kako su svoje živote organizirali. Upravo tom svojom borbom sa životom oni nas jednostavno kupuju, jer su kroz vlastita promišljanja i interpretacije prošlih i sadašnjih događanja toliko realni da se s njima lako poistovjećujemo i suosjećamo.

Veselimo se novoj godini i novim knjigama, jer nama su knjige više od priče!

#volimčitati #KljuČ #uKLjuČi se

______________________________________________________________________________________________________________________________________

Voliš čitati? Želiš upoznati nove ljude koji dijele istu strast prema knjigama?

uKLjuČi se! Postani i ti član našeg veselog čitateljskog kluba.

Družimo se i čitamo se u kolovozu!

4. kolovoza u 11 sati: Male stvari autorice Nade Topić

11. kolovoza u 11 sati: Jedno ljeto u internatu autora Antona DiSclafanija

18. kolovoza u 11 sati: Bez nade autorice Colleen Hoover

25. kolovoza u 11 sati: Slatke male stvari autorice Julliane Hoffman

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Diane Setterfield: Bellman & Black

11. studenog 2016.

„Nesumnjivo, gačac vidi daleko više od onoga što mu priznajemo, Čuje više od onoga što mislimo da čuje, Misli više nego što smatramo da misli.“ Mark Cocker, Zemlja vrana

Zapitamo li se ponekad jesu li naši postupci u djetinjstvu obilježili tijek našeg života? Jesmo li sve ispravno radili, govorili, ponašali se u skladu s pravilima?! Može li naoko bezazleni postupak ili tek neoprezna dječja igra do temelja protresti tijek nečije sudbine?

U ovom romanu upoznali smo Williama Bellmana, mladog čovjeka nevjerojatne inteligencije i poslovne sposobnosti. Njegova težnja za perfekcionizmom bila je zapanjujuća, a lakoća s kojom je rješavao zadatke gotovo nevjerojatna. Veoma brzo postaje uspješan poslovni čovjek, u prividno sretnom braku i otac četvero djece.

„Rose je čekala da joj noć donese jednako olakšanje. Ali nije. Majka joj je bila mrtva, a ona je bila u nepoznatom krevetu s nepoznatim čovjekom koji joj je bio suprug. Bila je previše iscrpljena da bi zaspala – i previše nesretna da plače.“

„Kad su mu javili da je Dora ustala, otišao je u primaću sobu. 'Žao mi je što sam u zadnje vrijeme bio tako zaposlen.' 'Zaposlen si otkako sam se rodila, oče. Navikla sam na to.' 'Imat ću posla i u nadolazećim danima. Više nego ikada.' 'Naravno.'“

Zbog nezainteresiranosti rođaka koji je trebao preuzeti predionicu Williamu je stric dao mogućnost da radi s njim u predionici pa je William polako unaprijedio posao, a nakon stričeve smrti postao i njezin vlasnik te proširio proizvodnju.

„Na određenom stupnju pijanstva, William je razumio velik dio onoga što mu je prije izmicalo. Svijet, svemir, pa i Bog ako je postojao, urotili su se protiv čovječanstva. S te novootkrivene točke gledišta, uvidio je da je njegova dosadašnja sreća bila tek okrutna šala: navedete čovjeka da povjeruje kako ima sreće, samo da biste ga poslije uništili. Postalo mu je jasno koliko je malen, koliko su uzaludni njegovi pokušaji da kontrolira svoju sudbinu. On, William Bellman, opravitelj predionice, bio je nitko i ništa. Sve ove godine vjerovao je u vlastitu snagu, ne primjećujući prisutnost moćnog protivnika koji ga je, da mu se prohtjelo, mogao satrti na mjestu. Njegova sreća i uspjeh, koje je smatrao nečim čvrstim, nečime što je isklesao vlastitim trudom i talentom, pokazali su se krhkima poput sjemena maslačka. Bilo je dovoljno da taj protivnik na kojeg nije ni posumnjao samo puhne i pahuljasta bi kugla nestala. Zašto, pitao se, nije to znao? On, koji je znao sve? Što ga je sve ove godine držalo u neznanju?“

Iz tog dogovora niknut će spektakularno poslovno carstvo u Londonu pod nazivom Bellman & Black, ali i bjesomučna potraga Williama Bellmana za Blackom, koja će trajati do njegove same smrti.

„Black je bio – kako to opisati? Black nije učinio ništa, Fox je bio u pravu što se toga tiče. Nije uložio novac. Činilo se da mu ne smeta prepustiti vođenje posla Bellmanu. Objektivno gledajući, teško je reći koja je uopće Blackova uloga u poduhvatu, priznao si je. Osim što je zamisao od početka bila njegova, a bila je to vraški dobra zamisao. Galanteri nisu oklijevali da mu se pridruže. Banku nije trebalo uvjeravati da mu posudi velike iznose.“ „Da“, pridružili su se ostali u zboru, „tko je Black? Svi smo nestrpljivi da saznamo!“ Sva nasmiješena lica puna očekivanja okrenula su se prema njemu. „Black? Black je samo riječ koja se dobro slaže s Bellmanom.“ Dame su bile oduševljene kao da je rekao nešto duhovito ili uzvišeno. „Samo riječ!“ uskliknula je gospođa Critchlow. „Drago mi je što sam napokon saznala!“ „Asonanca!“ rekao je netko drugi za stolo,. „Aliteracija!“ „Pjesma!“ Nasmijali su se. Bellman se nasmijao. Razgovor je prešao na nešto drugo.

Ali sve to bogatstvo zapravo je ispraznilo njegovu dušu, Bellman nije bio sretan, postao je psihotičan i nevjerojatno rastresen. Zaboravio je na ono najvrjednije u životu – zaboravio je na sebe, zaboravio je na ljubav.

„Nekoć je postojao William Bellman koji je znao kako poljubiti ženu. Koji je znao kako ponuditi i pronaći utjehu u zagrljaju. Koji je mogao privinuti drugo ljudsko biće i osjetiti u grudima otkucaje srca koje nije bilo njegovo. Ali sada imam Blacka, pomislio je, dok je pogledom pretraživao nebo tražeći ono što ih je prekinulo, što god to bilo. Utjeha u boli nije dolazila u obzir i bilo je prekasno za tugu.“

Kroz radnju pratimo Bellmanovo propadanje i to je autorica dobro prikazala opisujući njegovo stanje svijesti, njegova razmišljanja, sve do samog kraja nekako nas drži u neizvjesnosti iako nas pričom navodi kakva će biti Bellmanova sudbina.

 „Ovdje, kod Bellmana &Blacka, već deset godina nije razmišljao ni o čemu drugom osim o smrti. Pa ipak, nije posvetio ni jedan jedini trenutak razmišljanju o vlastitoj smrtnosti. Bilo je to – skoro – smiješno. Kako je mogao zaboraviti na nešto tako važno?“

Kroz cijeli roman autorica je provukla priču o gačcima koja se savršeno stopila s cijelom atmosferom. Cjelina je dobila smisao, a mi smo zadovoljili svoj apetit s još jednom interesantnom, mističnom knjigom.

„Postoji priča, mnogo starija od ove, o dva gavrana – koji nisu ništa drugo do veliki gačci – prijateljima i savjetnicima velikog Boga sa sjevera. Jedna ptica zvala se Huginn, što je u tim krajevima značilo Misao, a druga Munin, što je značilo Sjećanje. Živjeli su na čarobnom drvetu jasena gdje su se sastajale granice mnogih svjetova i s njegovih su grana bezbrižno letjeli iz jednog svijeta u drugi, prikupljajući vijesti za Odina. Druga stvorenja nisu mogla prijeći granice između svjetova, ali Misao i Sjećanje letjeli su kamo su htjeli i vraćali se sa smijehom. (…) Drvo još stoji. I sada možete otići onamo i vidjeti ga – da, sada, u svoje vrijeme – ali nećete vidjeti nijednog gačca kako slijeće na njegove grane. Oni još pamte što se dogodilo. Gačci su sačinjeni od misli i sjećanja. Znaju sve i ne zaboravljaju.“

Ocjena: 7/10

Smrt nikada ne izlazi iz mode. Kristian

Knjiga koja nas potakne da ispitamo različite strane naše osobnosti. Mariana

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Moderna obrada Perraultove bajke 

7. listopada

Kao što nam sam naslov djela sugerira, Plavobradi autorice Amélie Nothomb jest obrada slavne francuske bajke Charlesa Perraulta, a lik Plavobradog najvjerojatnije svoj izvor nalazi u Gillesu de Raisu, plemiću i serijskom ubojici koji je živio u 15. stoljeću.

Bajka govori o bogatom i impresivnom aristokratskom muškarcu sa plavom bradom koji svojoj novoj ženi daje ključeve dvorca tokom njegovog izbivanja (prethodne žene netragom su nestale). Dopušta joj slobodno kretanje po cijelom dvorcu i ulazak u sve odaje osim jedne u kojoj skriva svoju tajnu. Ukoliko žena uđe u tu odaju, osjetit će njegov bijes i odmazdu. Nova se žena nađe u dilemi, hoće li razotkriti strašnu tajnu svoga muža ili će sačuvati svoj život. Pročitali smo ju i zaključili da je prilično brutalna za djecu.

Moderna obrada Plavobradog radnju smješta u luksuzan stan današnjeg Pariza u kojem dvoje sustanara predstavljaju glavne likove priče. Mlada Belgijanka Saturnina javlja se na oglas za iznajmljivanje luksuznog stana po vrlo niskoj cijeni kojeg posjeduje don Elemirio Nibal y Milcar. Don Elemirio vrlo je tajanstven čovjek koji već dvadesetak godina nije napustio svoju rezidenciju. On će osobno odabrati Saturninu kao svoju sljedeću sustanarku i dopustiti joj slobodno kretanje izuzev pristupa svojoj tamnoj komori u kojoj čuva svoju tajnu.

Osam je žena živjelo u tom stanu prije Saturnine i sve su netragom nestale, ali niti jedan nestanak silnih žena nije pokrenuo policijsku istragu. Saturnina je uvjerena kako je don Elemirio odgovoran za njihov nestanak (i najvjerojatnije smrt) no to ju neće spriječiti da se useli. Čvrsto je odlučila kako ona neće pasti na njegov šarm i da će u potpunosti uživati u luksuzu koji joj se pruža jer to znači da se niti jedna druga žena neće useliti i da don Elemirio neće moći počiniti novi zločin.

„- Vaše su riječi prilično dvosmislene. Slavite žene kako biste lakše dopustili da ih kaznite.

- Odakle vam to da ih kažnjavam?

- Sami ste rekli. Ako uđete u tamnu komoru, jao vama.

- U toj rečenici ne stoji da ja ikoga kažnjavam.

- Čini mi se da se igrate riječima.

- Ako mislite da sam zlotvor, zašto ne odete?

- Jer ovdje imam nevjerojatan komfor. Jer nisam tip djevojke koju bi zanimala vaša tajna komora. Jer ćete već sutra naručiti vrhunske šampanjce.“

Tamna komora se po pričanju don Elemiria koristi isključivo za izradu i vješanje njegovih fotografija. Saturnina postaje sumnjičava kada shvati da don Elemirio nikada ništa ne fotografira u njenoj prisutnosti i da ne posjeduje ni jednu fotografiju na svojim zidovima. Prolaskom vremena povećava se i Saturninina radoznalost.

„ – Jedna žena – jedna fotografija? I to je to?

- Svakako. Ljubav nećete dokazati množenjem slika, nego samo jednom jedinom koja će biti savršena.

- Žena ima mnogo lica. Pretpostavljam da ih voljena žena ima još više. Kako izdvojiti iz tog mnoštva jedno lice?

- Tko zna čekati, izbor će mu se nametnuti sam od sebe.“

Knjižica Plavobradi čita se u jednome dahu. Dijalog između dva glavna lika okosnica je romana, on vodi priču, on jest priča. Dijalog dug koliko i sama knjiga britak je i duhovit, a u njemu se pozicije moći dvaju sugovornika konstantno izmjenjuju i variraju od religijskih i aristokratskih rasprava do raznoraznih ljubavnih i feminističkih ispada.

„ – Koga volimo njega ćemo staviti na kušnju.

- Ne. Koga volimo njega i štitimo.

- To je materinska ljubav. Kod djece može proći. No Bog se obraća odraslim ljudima.

- Da? Zašto se onda Bog ponaša tako djetinjasto? Uvredljiv je, hirovit i osvetoljubiv.

- U Starom zavjetu. U Novome, svaka Mu čast.

- Raspinju ga ljudi.

- Bog računa da je to cijena koju treba platiti za otkupljenje grijeha. Bog je gad i trgovac.

- Radije prestanite huliti.

- Zašto? Što mi se može dogpditi?

- Vrijeđate Boga.

- I On vrijeđa mene. Ako me stvorio na Svoju sliku i priliku, imamo ista prava. Vi mi to ne možete poreći. Sebe smatrate Bogom.

- Samo kad ljubim.“

Jedino što smo malo zamjerili autorici je kratkoća knjige te nagli prekid silnih moralnih, humorističnih i ozbiljnih dijaloga, ali nam je to, s druge strane, otvorilo mogućnost za raspravu.

Ocjena: 7/10 

Brainstorming za kraj!

Riječ kojom bi opisali roman:

- zagonetan

- iznenađujuć (wow-efekt)

- brz

- kratak

- šašav

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

LJETNA PREPORUKA PO IZBORU KljuČa

Izabrale članice čitateljskog kluba

Uživajte u ljetu uz more dobrih knjiga! Ključice su napravile svoj šaroliki popis za velike i male.

Fantastičan fantasy

  1. Vladimira Becić: Orsia
  2. Neil Gaiman: Ocean na kraju staze
  3. Rick Yancey: 5. val

Top 6 u 2016.

  1. Nathan Filer: Šok od pada
  2. Ruta Sepetys: Soba puna snova
  3. Gemma Malley: Deklaracija
  4. Rainbow Rowell: Eleanor i Park
  5. J. R. R. Tolkien: Hobit
  6. Deborah Harkness: Otkrivanje vještica

Must read klasici:

  1. Jane Austen: Ponos i predrasude
  2. Mary Shelley: Frankenstein
  3. Marija Jurić Zagorka: Grička vještica
  4. Ian McEwan: Okajanje
  5. Bernhard Schlink: Žena kojoj sam čitao

Ako si osnovnoškolac i voliš avanture, ovo su knjige za tebe:

  1. Jules Verne: 20000 milja pod morem (fantastičan prikaz oceana i svega što se zbiva u podmorju)
  2. Pavao Pavličić: Zeleni tigar (uzbudljiva priča o malim detektivima i domaćim gangsterima)
  3. Diana Wynne Jones: Howlov putujući dvorac (maštovito, čarobno, fantastično)

Ljeto uz lektiru??? Zašto ne!

  1. Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna (jer će vam biti izazov i moći ćete se hvaliti prijateljima da ste pročitali veliku knjigu)
  2. J. D. Salinger: Lovac u žitu (za čitanje s užitkom)
  3. Edgar Allan Poe: Doživljaji Arthura Gordona Pyma i druge priče (gotički klasik)
  4. Franz Kafka: Preobrazba (psihološki izazov)

Knjige za plažu (samo ih nemojte smočiti) ;)

  1. P. C. Cast: Obilježena
  2. Sophie Kinsella: Božanstvena kućanica
  3. Rick Riordan: Percy Jackson i olimpijci
  4. Cody McClain Brown: Propuh, papuče, punica
  5. Joyo Moyes: Prije tebe
  6. Philip Pullman: Polarno svjetlo
  7. Kiera Cass: Izbor
  8. Tony Parsons: Za moju dragu
  9. Guillaume Musso: Djevojka od papira
  10. Douglas Adams: Vodič kroz galaksiju za autostopere

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

4 knjige za 4 petka u kolovozu

Čitamo i ljeti, i razgovaramo o knjigama...

 

KLjuČ je za vrele kolovoške dane odabrao četiri knjige, za četiri susreta zakazana u četiri petka:

  • Karen Thompson Walker: Doba čuda
  • Allessandro D'Avenia: Bijela kao mijeko, crvena kao krv
  • Forrest Carter: Malo drvo
  • Waris Dirie, Cathleen Miller:Pustinjski cvijet

Pozivamo sve ljubitelje knjiga i čitanja da nam se pridruže. uKLJUČite se!!!

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Tajnovita knjižara

20. svibnja 2016.

Tajno društvo, ekscentrični članovi, višestoljetna zagonetka, tajna besmrtnosti i sve to upakirano u naše moderno informacijsko-tehnologijsko okruženje – to je Tajnovita knjižara gospodina Penumbre autora Robin Sloana.

Claymore Jannon mladi je web dizajner koji uslijed gospodarske krize ostaje bez posla i, šećući San Franciscom u potrazi za novim zaposlenjem, naleti na zanimljiv oglas na vratima jedne knjižare u red-light četvrti: "TRAŽI SE RADNIK. Kasna smjena, posebni uvjeti, dobre povlastice."

Nakon kratkog razgovora s vlasnikom knjižare, vremešnim, ali vrlo živahnim gospodinom Penumbrom te nakon naizgled jednostavnog testa penjanja po nezamislivo visokim ljestvama, odlučuje prihvatiti posao. Knjižara je otvorena 24 sata dnevno, inventar je maštovit te vam se čini da će u svakom trenutku iza neke police izroniti Harry Potter glavom i bradom. Knjižara je podijeljena u dva dijela: prvi "komercijalni" dio nudi knjige na prodaju, no ne mari previše za liste bestselera, dok drugi, stražnji dio nudi knjige na posudbu. Riječ je o uskom, urnebesno visokom hodniku čije zidove s obje strane prekrivaju police s neobičnim knjigama koje nemaju ISBN i nigdje nisu evidentirane, odnosno službeno ne postoje.

Claya je zadesila noćna smjena, pravila su vrlo jednostavna, ali poprilično čudna za jednu knjižaru: uvijek biti točan, ne kasniti niti odlaziti ranije. Ne gledati, čitati ili ikako drukčije istraživati naslove na policama, već ih samo donositi članovima. Te, naposljetku, voditi preciznu evidenciju svih transakcija: vrijeme dolaska i detaljan izvještaj o izgledu i ponašanju mušterija.

Mladić na početku želi samo dobro obavljati posao kako ga ne bi izgubio i ne čini se previše ambicioznim istraživati. Kako vrijeme prolazi, a uviđa sve više čudnih obrazaca, znatiželja mu počinje golicati um. Mušterija koje kupuju knjige gotovo da i nema, dok su članovi koji posuđuju knjige sve samo ne obični ljudi. Riječ je o ekscentricima koji ulijeću u knjižaru u gluho doba noći te u frenetičnom zanosu traže neko specifično djelo sa "stražnjeg popisa", a nakon što Clay na nagovor prijatelja odluči zaviriti u jednu od tih knjiga, priča se opasno počinje zaplitati.

Gospodin Penumbra je zapravo jedan od članova tajnog društva posvećenog dešifriranju codex vitae Alda Manucija u kojem se navodno krije tajna besmrtnosti. A Clay, ne zato što vjeruje u tu teoriju, već više zbog bliskosti i prijateljstva s Penumbrom, malo pomalo ulazi sve dublje u priču te uz pomoć svoje djevojke Kat, google-genijalke, čitave vojske geekova i najmodernijih računalnih sustava pokušava razbiti Manucijevu šifru.

Nećemo vam otkriti kako priča završava… Prepustite se čarima tajnovite knjižare i avanturu otkrivanja tajne besmrtnosti.

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Čitali smo o ljubavi u mjesecu ljubavi

12. veljače 2016.

Iznenađenje, oduševljenje i vrlo jak utisak – ukratko, uživali smo čitajući ovaj slojevit roman o ljubavi, gubitku, zaboravu, oprostu.

Nicole Krauss skuplja razbacane komadiće priča koje lete Petom avenijom i Central parkom, uzduž Manhattana, do Brooklyna, i još dalje, sve do Galicije i Južne Amerike. Iz njih rekonstruira velike romantične ljubavi, svakodnevne ljubavi, roditeljske ljubavi, prijateljske ljubavi... različite priče, različiti karakteri i generacije, spojili su se na različite i neočekivane načine, baš onako kako to ponekad radi i sjećanje.

U romanu Povijest ljubavi pratimo tri paralelne priče. Leo Gursky, poljski Židov od osamdesetak godina, početkom Drugog svjetskog rata pred nacistima bježi u Ameriku. On je beskrajno usamljen, bez obitelji i prijatelja, opsjednut samoćom i vlastitom neprimjetnošću. Neprekidno ponavljajući da “postoji pregršt načina na koje možemo živjeti, ali na samo jedan način možemo biti mrtvi“, želi privući pažnju na sebe na sve moguće načine. Kucka po radijatoru kako bi ga susjedi čuli, spotiče se po Starbucksu, pozira gol na tečaju slikarstva i čini razne blesave stvari zbog kojih će ga ljudi pažljivije pogledati, jer kako sam kaže: “Samo ne želim umrijeti na dan kad me nitko nije vidio.“

On prebire po sjećanjima, bez nekog jasnog reda ili razloga, po svom životu u Poljskoj i kasnije u Americi. Sjeća se kako su mu nacisti pogubili čitavu obitelj te kaže “odbacio sam jedini dio sebe koji se nadao da ću naći riječi što opisuju makar i najmanji trunak života.“ Prisjeća se velike i neprežaljene ljubavi Alme te kako je samo za nju napisao knjigu, kakvog drugog naziva nego “Povijest ljubavi“. Sjeća se svog i Alminog sina, priznatog pisca Isaaca, kojemu, igrom sudbine, nikada nije smio i mogao reći da mu je upravo on otac, već je samo izdaleka promatrao kako dječak postaje muškarac i postaje njegov najvjerniji čitatelj.

"Muškarac koji je jednom davno bio dječak, koji je obećao da se do kraja života neće zaljubiti ni u koju drugu djevojčicu, održao je obećanje, ali ne zbog tvrdoglavosti, ni zbog odanosti. Drukčije nije mogao. S obzirom da se skrivao tri i pol godine, kriti ljubav prema sinu koji nije ni znao za njegovo postojanje nije mu bilo nezamislivo. Ne, ako je to od njega tražila jedina žena koju će ikad voljeti. Naposljetku, čovjek koji je posve iščeznuo lako će još nešto skriti."

Upravo na samom kraju svoga života, kojeg je s puno ironije i dozom crnog humora svjestan, u stanu prepunom nepotrebnih stvari, odlučuje ponovno početi pisati, vjerujući, kako sam kaže, “da su posljednja stranica moje knjige i posljednja stranica moga života jedna te ista stranica, da ću, kad skonča moja knjiga, skončati i ja...

I baš tada, kada se u potpunosti naviknemo na lik Lea Gurskya, spisateljica uvodi novog naratora, četrnaestogodišnju djevojčicu Almu Singer, i to kroz dnevničku strukturu. Ona je neobična, nesigurna adolescentica, koja živi s mamom i bratom u New Yorku, te već godinama pokušava preboljeti očevu smrt, a majci pronaći adekvatnu zamjenu za supruga. Ona je simpatičan lik, zainteresirana za stvari posve nezanimljive ostaloj djeci njenog uzrasta, a usto je muče i problemi, karakteristični za adolescenciju, od prve ljubavi, preko preplosnatih grudi, do brata, koji je duboko uvjeren da je novi Mesija!

"Prošao joj je prstima niz kralježnicu, preko tanke bluze i na tren je zaboravio u kakvoj je opasnosti, zahvalan za svijet koji svrhovito postavlja zapreke kako bismo ih mogli savladati, dok osjećamo da smo sve bliže, iako u dubini duše nikad ne možemo zaboraviti koliko su tužne nepremostive razlike što nas razdvajaju."

I taman kad smo upoznali Almu Singer, pitajući se pritom gdje je to nestao Leo Gursky, pojavljuje se još jedan lik - Poljak Zvi Litvinoff, i neke nove priče, naizgled nepovezive s prethodne dvije. Litvinoff je boležljivi, usamljeni, sjetni pisac, koji je zbog nacista pobjegao iz Poljske u Čile, a tamo je, dvadesetak godina kasnije, i umro. On je objavio samo jednu knjigu za čitavog svoga života - “Povijest ljubavi“.

Svojevrsni lik u ovome romanu jest i knjiga “Povijest ljubavi“. Ona, kao da živi neki svoj vlastiti život, nju susreću likovi iz ovog romana, ali svaki od njih na drugačiji način. Ta im knjiga mijenja i obilježava njihove živote. Knjiga “Povijest ljubavi“ je ono što povezuje sve tri priče, koje su samo naizgled odvojene mjestom, vremenom i generacijskim jazom njihovih protagonista. Knjiga se nenametljivo i vrlo interesantno provlači kroz Leovu priču, priču djevojčice Alme Singer i priču pisca Zvija Litvinoffa. Kad se na samom kraju otkriva prava istina o sudbini knjige, upravo ona ove tri priče konačno spaja u savršeno smislenu slagalicu.

"I tad sam je ugledao. Čudno što sve može um kad ga usmjerava srce. Izgledala je drukčije nego što sam je se sjećao. A ipak. Ista. Oči: po njima sam je prepoznao. Pomislio sam: Dakle, ovako šalju anđela. U dobi kada te najviše voljela. Zamisli, rekoh. To mi je najdraže ime."

Ovaj roman neće promijeniti vaš život ili životne stavove, ali će vas svakako ganuti do suza, nekontrolirano izmamiti smijeh, natjerati vas na duboko razmišljanje o ljudskim sudbinama, i svakako vas zainteresirati do te mjere da ga nećete skoro zaboraviti.

Ocjena: 8,5/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Da nam je ovakvih lektira… Ruta Sepetys: Soba puna snova

1. travnja 2016.

Prekrasnim citatom Francisa Bacona započinje ova knjiga koja je iz stranice u stranicu ispunila sva naša očekivanja:
„Nema savršene ljepote koja u sebi razmjerno ne krije i ponešto neobičnosti.“

Josie Moraine je djevojka koja sanja o normalnom životu. Ona je siromašna djevojka, kći prostitutke, odrasla u bordelu u New Orleansu.
„Moja je majka bludnica, ali nije od one prljave i uličarske vrste. Zapravo je prilično zgodna, vješta u govoru i nosi lijepu odjeću. Ali spava s muškarcima za novac ili za darove, što je prema rječniku određuje bludnicom.“

Njezin je otac nepoznat, a mogao bi biti i jedan od brojnih majčinih klijenata. Rođena je u Detroitu, a u New Orleans je došla s majkom kad joj je bilo oko sedam godina. Tada prvi put susreće Willi Woodley, vlasnicu jednog od najpoznatijih bordela. Od najranijeg djetinjstva bori se sama za svoju egzistenciju čisteći taj bordel i radeći u lokalnoj knjižari iznad koje i živi u malom skromnom stanu, iako je to zapravo bio sićušan ured s dograđenom kupaonicom, nikako pravi stan.

Josie je pametna, duhovita i želi nešto više od onoga što joj je dosad život dao. Ambiciozna je i motivirana, ima cilj u životu kojeg teško postiže jer joj nedostaje novac i veza. Iako je mudra za svojih sedamnaest godina, još je uvijek mlada i naivna. Vjerna je, puna ljubavi i hrabra, ali istovremeno i puna strahova. Odlučna je u tome da ode što dalje od „prljavih“ ulica te francuske četvrti i stvori dobar život za sebe. Sanja o tome da će se jednog dana uspjeti upisati na prestižni koledž Smith u Northamptonu.

"Dovršila sam sa sređivanjem svojih uvojaka i odlučila malo čitati, dok se veselje na ulici ne stiša. Pored pjevušenja, čitanje je jedina stvar koja me odvajala od majke, od Četvrti, i omogućavala mi da iskusim život izvan New Orleansa. Gladno sam zaranjala u knjige. Životi njihovih likova bili su mnogo zanimljiviji od usamljenog kucanja moga vlastitog srca."

Josieina majka, Louise, sputava ju u ostvarivanju svojih ciljeva: svojoj kćeri dala je ime po ženi koja je za pet dolara prodavala svoje kurve i mislila da se Josie treba time ponositi, a zapravo se osjeća poniženo i zgroženo, i povrh svega se nije nimalo brinula o njoj - zlostavljala ju je i mrzila samu činjenicu što je uopće majka:
“Uništila si mi tijelo i sputala me tijekom najboljih godina mog života.”

Kroz Josienu priču upoznajemo cijeli niz likova s kojima je ona posebno povezana i koji su na nju utjecali.

Patrik, sin vlasnika knjižare, Charlya, Josien je najbolji prijatelj prema kojemu osjeća posebnu privrženost i privlačnost. Na kraju shvaća pravu istinu o Patriku i svjesna je zablude zamišljajući zajedničku budućnost s njime.

Charly je imao poseban utjecaj na Josie. Ne samo zato što ju je primio k sebi dok je bila malo dijete, već joj je pokušao objasniti zašto se njezina majka tako ponaša i zašto je kao takvu treba i prihvatiti:
„Nemoj je mrziti, Jo. Žali je. Ona nije rođena s tvojom pameću, pa zato luta okolo i sudara se sa svakakvim zidovima. To je tužno.“

"Majka je bila ljepša od svih žena na zabavi Lockwellovih, ali nije posjedovala takvo držanje ili samouvjerenost kao ostale dame. Nisam se slagala s Cokiejem. Nisu u pitanju bili samo bogati ljudi. I majci je također duša bila pokvarena."

Tu je Jesse, privlačan zanosan šarmer, kojega život također nije mazio i posebno se povezuje sa Josie; Willine prostitutke, Dora i Evangeline; Charlotte, djevojka koja pohađa koledž Smith i postaje Josin idol; gospodin Lockwel, ključan za Josien odlazak iz New Orleansa. Svi ti likovi iako igraju malu ulogu u knjizi, bitan su dio Josienog života. A dva su lika najbitnija i najbliža Josie, Willie Woodley i Cokie Coquard.

Karakter Willie Woodley se temelji na stvarnom životu žene poznate kao zadnja madam New Orleansa, Norma Wallace, pa je Ruta Sepetys postavila Willin bordel na istoj ulici gdje se nalazio i Normin bordel. Ona je mudra, oštra, sarkastična, otvorena i prokleto pametna poslovna žena. Ona je brutalno iskrena, žena koja trpi svakakve udarce. Na početku knjige ona se doima hladno i bezosjećajno, no kako priča napreduje tako se njezin pravi karakter sve više otkriva kao i poseban odnos prema Josie koja ju opisuje kao „zla maćeha sa srcem dobre vile“.

Cokie, Willien vozač crnačke krvi, bezuvjetno voli Josie i ne boji se to priznati. Na kocki dobiva veliku svotu novaca, dovoljnu za jednu godinu Josienog studiranja i bez imalo razmišljanja poklanja joj ga. Imao je posebno mišljene o bogatim ljudima.

"Reći ću vam nešto o tim bogatunima iz Gornjeg grada", kazao je Cokie. "Imaju sve što se novcem kupiti može, imaju debele bankovne račune, ali nisu sretni. Niti će ikada biti sretni. A znate li zašto? Duša im je iskvarena. A to novac ne može popraviti, gospodine. Moj prijatelj Bix je bio siromah. Gospode, morao je puhati u onu trubu deset sati dnevno da bi se nekako prehranio. I umro je siromašan. Ali tom čovjeku duša nije bila pokvarena."

Cokie je bio jedini čovjek uz kojeg se Josie osjećala uistinu sigurna. Prije svega, vjeruje u nju i zna da je ona nešto posebno.

Kroz ovu knjigu provlače se razne teme, društveno i socijalno jako bitne, razlika u klasama i socio-ekonomskom statusu, siromaštvo, prostitucija, duševne bolesti, napuštenost, ubojstva, zlostavljanje i stvaranje vlastite sudbine. Jasna je poruka na samome kraju knjige - odluke u životu moramo donositi isključivo sami. Josie je čvrsto i opravdano stala iza svojih odluka i zato je ona prava junakinja ovog romana.

Ovaj opis završavamo posvetom u knjizi:
Za mamu, kojoj su njezina djeca uvijek na prvom mjestu.

Ocjena: 9/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

5. val

15. siječnja 2016.

„Nitko se neće probuditi.
Sljedećeg jutra usnula žena neće ništa osjećati, tek neodređenu nelagodu i stalan osjećaj da je netko prati. Njezina će tjeskoba nestati tijekom jednog dana i ubrzo će je zaboraviti.“

Već po prvim rečenicama mogli smo pretpostaviti da ćemo ovu knjigu pročitati u dahu i nismo se prevarili. Dobar izbor za prvi sastanak u novoj godini.

Radnja počinje in medias res, kada su Zemlju već pokorila prva tri vala, a glavna junakinja, Cassie jedina je preživjela u tom trenutku i bori se za vlastiti opstanak. Prije Dolaska, Cassie je bila mila, sramežljiva i ljupka djevojka koja nije mogla nauditi ni komarcu. No, promijenila se. Samo nekoliko mjeseci trebalo je da postane osoba koja ne samo da zna koristiti M16, nego i ne oklijeva pucati na bilo koga. Rick Yancey je stvorio junakinju koja je vrlo “šesnaestogodišnja”, ali munjevito odrasta; pametna je i hrabra i sposobna na način koji je ne samo upečatljiv nego i uvjerljiv.

Zatim se radnja postupno vraća na početak, kada se ničim najavljen, matični brod pojavio iznad grada i nečujno zauzeo svoje mjesto. Nije se činilo da posjetitelji iz nepoznatih zakutaka svemira imaju zle namjere. Ljudi su više sa znatiželjom nego sa strahom promatrali to svemirsko vozilo. Nepuni dan nakon što se glomazna, tajanstvena letjelica parkirala na nebo, uslijedio je elektromagnetski puls – Prvi val; sve elektroničke naprave u postale su beskorisne. U nekoliko trenutaka, čovječanstvo je vraćeno u kameno doba. Nakon Prvog vala napada, uslijedio je Drugi val: obale i otoci razoreni su ogromnim plimnim valovima. Virus Trećeg vala širile su ptice, potpaljujući epidemiju brzih i krvavih smrti u kojoj je Cassie izgubila majku. Cassie je sa svojim ocem i petogodišnjim bratom Sammyem potražila pomoć u izbjegličkom kampu koji je štitila vojska. U kamp stižu školski autobusi po svu djecu, odvodeći ih u najstrože čuvano vojno sklonište, gdje garantiraju da će biti zaštićeni od brutalne smrti koju donosi virus Trećeg vala. Čim autobus nestane iz vida, Cassie kombinacijom lude sreće i brzog reagiranja preživljava smaknuće u kojem pogiba njezin otac. Cassie spoznaje da nitko nije primijetio početak novog, Četvrtog vala. Izvanzemaljci su našli način i nastanili se u ljudskom tijelu i preuzeli nadzor nad umom svog domaćina. Njihov zadatak je kretati se među ljudima i smaknuti preostale živuće, jednog po jednog. Cassie ih naziva Ušutkivači. I jedan joj je već neko vrijeme na tragu… S M16-icom u jednoj ruci i Sammyjevim plišanim medvjedićem u drugoj, Cassie nastoji preživjeti i održati obećanje koje je dala Sammyju. Ne zna je li njen brat još živ, no odlučna je tražiti ga, pritom upoznajući Ušutkivača i vojnike. Jedini način da preživi je da se strogo drži dva pravila; da uvijek bude sama te da ne vjeruje nikome.

Cijela je priča jako dobro razrađena, mnogo je detalja i opisa, likovi su prikazani sa svim svojim vrlinama i manama, knjiga zaista vrijedna pažnje, ne samo kao YA literatura, već kao roman za sve generacije.

Veselimo se ekranizaciji ovog neodoljivog romana.

Ocjena: 8,5/10

„Knjige? Teške su i zauzimaju prostor u već krcatom ruksaku, no ima nešto što me snažno privlači u knjigama. I otac je to osjećao. Naša je kuća od poda do stropa bila natrpana svim onim knjigama koje je uspio naći nakon što je treći val ubio više od 3,5 milijarde ljudi. Dok smo svi mi žicali pitku vodu i hranu i spremali zalihe oružja za posljednju bitku do koje će sigurno doći, otac je izlazio s dječjim kolicima mog mlađeg brata i dovlačio kući knjige.
'Moramo misliti na budućnost', ustrajao je. 'Kad ovo završi, morat ćemo ponovno izgraditi skoro svu civilizaciju.'“

„Bježim, bježim, bježim. Isuse, dosta mi je bježanja. Trebao sam ostati. Trebao sam se suočiti. Da sam se tada suočio, ne bih morao sada, ali prije ili poslije moraš izabrati između bježanja i suočavanja s onim s čime misliš da se ne možeš suočiti.“

„To je bila cijena preživljavanja. Cijena posljednjeg, očajničkog opasnog pothvata njegova naroda: da bi svoj dom oslobodio ljudi, morao je postati čovjek, a kao čovjek morao je pobijediti svoju ljudskost.“

„Najprije smo ovdje, a potom nas nema i ne radi se o tome koliko smo dugo ovdje nego kako ćemo iskoristiti to vrijeme.“

„Sve sam krivo shvatio“, reče on. „Prije nego šo sam te našao, mislio sam da je jedini način da izdržim pronaći nešto za što ću živjeti, ali nije. Da bi preživio, moraš pronaći nešto za što si spreman umrijeti.“

„Zombi, nisi toliko glup.“ Kao da je Ben samo malo glup. „Kako ne kužiš? Onaj čas kad nam netko više ne bude bitan značit će da su nas porazili.“

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Punoglavci

4. prosinca 2016.

Duhovita, nostalgična i šarmantna priča s upečatljivim likovima čija je osobna i lokalna drama istovremeno drama društva isfrustriranog ideološki i potrošački – to su Punoglavci.

Te je 1975. godine na Splitskom festivalu pobijedio Oliver Dragojević, u Krškom je počela gradnja nuklearne elektrane; Luciano Sušanj osvaja prvo mjesto na Evropskom atletskom prvenstvu u Rimu na 800 metara, Vladimir Prelog je dobio Nobelovu nagradu za kemiju, a u Sarajevu je osnovano Bijelo dugme. Duh vremena osjeća se kroz svaku pročitanu rečenicu. Odrastanje u slavonskoj, kontinentalnoj provinciji krajem 70-ih, obiteljski odnosi, način života… sve se to simpatično isprepliće i evidentira sva lica lokalnog svijeta i naličja idiličnog odrastanja.

Roman jednog vremena kojeg svakako vrijedi pročitati.

Ocjena: 6,5/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Pazi se igre koja ubija...

9. listopada 2016.

Londonskom školom počne kolati misteriozna igrica koja vrlo brzo dovede do neočekivanih preokreta u životima svih onih koji su je odlučili igrati. A i onih koji nisu.

Zašto je toliko lakše biti netko u igricama, skriven iza lažnog imena i izgleda, nego u stvarnom svijetu? Zašto postignuća koja to u stvari nisu, jer ne opstaju u stvarnom svijetu, vrijede više od postignuća izvan igre? Na ova i mnoga druga slična pitanja nalazimo odgovore u ovoj knjizi o tajanstvenoj igrici koja opisuje svijet teenagera i njihove slabosti, govori o opasnostima virtualnog svijeta i njihovoj privlačnosti.

Ocjena: 8/10

"Igrači su uvijek imali mogućnost izbora, mogli su prestati u svakom trenutku… Oni koji su imali skrupule bili su spašeni. Iskoristio sam one koji su preostali. Ali imali su poštenu šansu. Kao i svi ostali."

„Svakim danom moja stvarnost gubi na vrijednosti. Ona je glasna i bez reda, nepredvidljiva i naporna.
Što stvarnost zapravo može? Izazvati glad, žeđ, nezadovoljstvo. Uzrokuje bolove, razbacuje se bolestima, podvrgava se glupim zakonima. Ali prije svega je ograničena. Uvijek vodi k smrti.
No druge stvari imaju značaj: ideje, strast, čak i ludilo. Sve što nadilazi razum.
Uskraćujem stvarnosti svoju privolu. Odbijam joj pružiti pomoć. Posvećujem se iskušenjima bijega od svijeta i svim se srcem bacam u beskraj nestvarnog.“

„Jesi li ikad razmišljao o tome zašto igrica zahtijeva ono što zahtijeva?“ upitao je Victor nakon kraće stanke.
Ne, nije. Ne zaozbiljno. Nekoliko puta slično pitanje proletjelo mu je glavom, osobito kad je morao ići na spoj s Brynne i snimiti one fotografje. Tko je imao koristi od toga?
Ta misao uvijek bi se brzo povukla. To su jednostavno bili zadaci. Prepreke koje se mora svladati da bi se napredovalo, kao u potrazi za blagom.“

„Tko nam oduzme snove, ostavlja nam samo smrt.“

„Znaš li koliko se godina već pokušava napisati program koji govori i misli kao čovjek? Što misliš, koliko vrijedi ovaj izum? Milijune, Nick! Milijarde! A mi igricu dobivamo besplatno, kao da je poklon, uz kutiju kukuruznih pahuljica! Zašto?“
Nick još nije promatrao cijelu stvar iz tog kuta. Igrica mu se od samog početka činila poput stvarnog bićao čijoj financijskoj vrijednosti nije razmišljao.
„Jer…ima cilj?“ preduhitrio je Victorovo pitanje i bio nagrađen blistavim pogledom.
„Točno Igrica je alat, najvredniji, najpametniji na svijetu! U mislima klečim pred njegovim stvoriteljem ponizno i s obožavanjem.“

„Umjetna inteligencija. Nick je kod kuće upalio Finnov laptop i pokušao saznati nešto više. Izgledalo je kao da su legije stručnjaka pokušavale pronaći put kojim će naučiti kompjutore da razmišljaju složno poput ljudi. Adrianovom ocu to je uspjelo. Njegov softver je učio, znao čitati i procijeniti pročitano. Analizirao je korisnika kompjutora i davao mu ono što je želio duboko u svojoj nutrini. Ludilo. Nije ni čudo što se nitko nije mogao otrgnuti od Ereba. Sad je igrica bila oružje koje se osamostalilo.“

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Odrastajući u talijanskim provincijama…

11. rujna 2015.

Čelična mladost prvi je roman mlade talijanske spisateljice Silvije Avallone. Odrastajući u Italiji, u doba Berlusconija, usred velike gospodarske krize, autorica Čelične mladosti svjedočila je urušavanju ne samo industrije i radničke klase, nego i svih društvenih i moralnih vrijednosti.

Anna i Francesca, centralne ličnosti romana, dvije su prerano odrasle četrnaestogodišnjakinje, žive u ružnim, bezličnim betonskim nastambama, u malom industrijskom gradiću Piombinu i sanjaju dan kad će jednom i zauvijek otići u nekakav bolji život. Usred umiruće provincije teško je zamisliti budućnost koja bi se bitno razlikovala od života njihovih roditelja - rana seksualizacija, nasilje u obitelji, siromaštvo, nemogućnost obrazovanja itd. Očevi nemaju izbora: mogu raditi u čeličani koja je nekad prehranjivala cijeli kraj, a danas se polako gasi, ili se okrenuti kriminalu i brzoj zaradi što obično ima vrlo kratki vijek trajanja. Majke iz Čelične mladosti prerano su ostarjele, taoci su vlastitih pogrešnih odluka iz mladosti i muževa koji ih zlostavljaju ili ih nema, razapete između želje da održe privid normalnog obiteljskog života i surove stvarnosti koja ih polako slama, one su već osuđene na poraz.

Odrastajući u takvim uvjetima Anna i Francesca okreću se jedna drugoj, od ničega grade snove skrivajući se u jednu paralelnu stvarnost koja je daleko od one u kojoj stvarno jesu. Mladost i ljepota jedino je što imaju. Uživaju biti u centru pažnje – biti lijep i mlad daje ti osjećaj moći, jednako kao što biti ružan i bezličan znači samoću. Anna i Francesca klone se svojih neuglednih vršnjakinja, a s muškarcima se samo poigravaju. Piombino je prepun djevojaka koje su se prerano udale, rodile djecu i tako se zauvijek vezale za taj siromašni gradić.

Nisu mogle zamisliti život jedna bez druge, ali ih razdvaja neuzvraćena ljubav i gura ih u provaliju samoće, hinjenih novih prijateljstava ili veza, inata i nesigurnosti.

Čelična mladost nije samo priča o prijateljstvu i odrastanju u talijanskoj provinciji. Ova se priča može primijeniti i na mnoge druge gradove diljem svijeta gdje je industrija uništena, radnička klasa obespravljena, mladi su besperspektivni jer znaju da će budućnost i život koji ih čeka biti gori od života vlastitih roditelja.

Knjiga koja nas je privukla naslovom i naslovnicom, i oduševila sadržajem.

Ocjena: 8/10

Roman Ja se ne bojim jedan je od značajnijih književnih uradaka talijanskog autora Niccole Ammanitija.

Glavni lik je 9-godišnji Michele iz čije subjektivne perspektive pratimo priču smještenu na siromašni ruralni jug Italije, u malo mjesto Acqua Traverse. Ljeto je 1978. i Michele u društvu nekolicine prijatelja dane provodi jurcajući na biciklu poljima žita, upuštajući se u raznorazne, često prilično brutalne i opasne igrice.

Ammaniti svoj roman temelji na faktoru iznenađenja i postepenog otkrivanja misterioznog zapleta, pa Micheleova ljetna idila traje do dana kada on slučajno otkriva stravičnu tajnu koja u potpunosti razara nevinost njegovog dječjeg poimanja svijeta i suočen je s mračnim stranama i zlim osobinama svijeta odraslih. Ammaniti progovara iz usta nevinog djeteta koje još nije svjesno svih razlika između dobra i zla, i koje ostaje šokirano spoznajom da su na onoj “tamnoj strani” u ovom slučaju upravo njegovi roditelji.

Lik Michelea Ammaniti opisuje ovako:

„Uvijek me zanimaju pojedinačne priče i osobe. Ne želim izvoditi nikakve generalizacije, premda mi je jasno da se na temelju priče mogu izvući takvi zaključci. Polazim od emocija. Recimo, u liku Michelea iz romana 'Ne bojim se' prisutna je svojevrsna dječja fascinacija zbog pronalaska otetog dječaka u jami. On je gotovo razvio odnos prema njemu kao prema otkrivenom blagu, on je njegova tajna. S druge strane, to dijete u jami povezano je s njegovim ocem, kojeg on obožava. Dakle, ono što me zanima kod likova jest osjećaj, emocija, a ne neki opći problem, poput roditeljske nebrige za djecu. Kada stvaram svoje likove, nikad ne polazim od nekog općeg problema.“

Kroz svoju priču Ammaniti provlači i komentar socijalno raslojenog talijanskog društva podijeljenog na bogati sjever i siromašni jug, nekako vječna tema u talijanskoj književnosti.
Kraj romana ostavio je gorak okus, a nad glavama je ostalo visjeti pitanje - zašto?

Ocjena: 7/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ljetne rasprave čitateljskog kluba 

21. kolovoza 2015.

Nakon što smo raspravljali o Barišićevom romanu Srest ćemo se opet, na red je došla knjiga Lijepe djevojke ne padaju s neba njemačke autorice Susanne Fulscher.

Glavna junakinja je Karen, tinejdžerica kojoj su upravo počeli školski praznici. Sve o čemu želi razmišljati ovih dana su odlasci na bazen s prijateljicama, školski tračevi i momci. No na ulici je zatekne jedna žena koja se predstavi kao zastupnica modne agencije koja traži nove talente i kaže joj kako je njezin tip nov i svjež i kako će joj se javiti za slikanje, izradu booka i odlaske na castinge. I ona pristane. Istog se dana zaljubi u momka koji je napustio školu u potrazi za karijerom glumca. Godinu dana sve izgleda sjajno, zarađuje velike novce koje nema vremena potrošiti, putuje u inozemstvo, nosi dobru odjeću i razgovara s važnim ličnostima iz svijeta mode. Dok jednog dana zahtjevi agencije nisu otišli predaleko, očekujući od nje potpunu transformaciju.

Knjiga nas je malo razočarala jer smo cijelo vrijeme očekivali da će se nešto desiti ,a to nešto se nije desilo. Priča je zaista blaga, ne donosi nikakve brutalne istine o pozadini modnoga života i vrlo pitomo govori o tome kako je zapravo živjeti u tom kaosu u kojem se gleda samo površinska ljepota. S obzirom na sličnu pročitanu literaturu i dostupnost informacija o ovoj temi malo smo se rastužili pročitanim, ali netko tko nikad nije čitao knjigu o svijetu mode, ova može poslužiti kao solidan uvod u tu tematiku.

Ocjena: 4/10

Ocean na kraju staze novi je roman poznatog autora Neila Gaimana.

Lako smo se odlučili za ovaj roman budući da je autor jedan od klasika fantastičnog žanra, a neke su čitateljice i odrastale uz njegov i Pratchettov serijal o svijetu Diska. Velika očekivanja opravdao je i ovim romanom. Četrdeset godina u prošlosti smješteno je djetinjstvo u kojem su bare postajale oceani i u kojem su rođendani bili prazni a nekako je taj sedmi rođendan upravo onaj kad počinješ odrastanje i kad shvaćaš kako svijet možda baš i nije sasvim gostoljubiv i dobroćudan. Također, još uvijek si dijete otvorena uma koje jako dobro zna postaviti prava pitanja onda kad to odrasli najmanje očekuju.

Ovo je knjiga za sve one koji su jednom bili sedmogodišnjaci – kaže Gaiman o ovom romanu.

Prijateljica kakva je Lettie Hempstock može biti opasna, ali bez opasnosti ne bi bilo avanture i bez opasnosti djetinjstvo bi bilo dosadno i točno onakvo kakvo bi očekivali od sedmogodišnjaka kojem nitko nije došao na rođendan. Glavni lik će kroz roman saznati kako odrasli nisu nepogrešivi ali i to da, „kako starimo, pretvaramo se u svoje roditelje, kad se dovoljno poživi primijeti se ponavljanje lica u vremenu“. Upravo u tom ponavljanju ponovno će doći do bare na kraju staze i ponovno će se sjetiti zašto je njemu i maloj Lettie bila ocean. Kad se jednom sjeti morat će sve iznova proživjeti jer djetinjstvo u sebi sadrži magiju koja se ne zaboravlja. To će biti priča kojoj ćemo se vraćati i koju ćemo htjeti iznova čitati jer se svatko voli vratiti u ugodne i maštovite trenutke djetinjstva.

„Odrasli idu putevima. Djeca istražuju. Odrasli drage volje prelaze jedan te isti put stotinama puta, ili tisućama: odraslima možda nikad ne padne na pamet sići s puta, da se zavuku pod rododendrone, da pronađu prostore ispod ograda. Ja sam bio dijete, što je značilo da znam desetak različitih načina izlaska s našeg posjeda na stazu.“

Ocjena: 9/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Antonio Barišić: Srest ćemo se opet

31.07.2015.

Iako je riječ o “još jednoj knjizi koja tematizira rat”, knjiga će vas zainteresirati i uvući u svoj svijet zbog fokusa na temu prekinutog prijateljstva dvojice najboljih prijatelja i usmjeriti prema generaciji čije traumatične životne sudbine nisu bile posljedica njihova odabira, već odabira njihovih očeva.

Roman započinje kao lokalna priča o dvojici šibenskih maturanata, Kreši i Branku, i njihovom bezazlenom odrastanju prošaranom problemima zaljubljivanja, izlazaka, škole, koncerata i tipičnih mirnodopskih sukoba na relaciji roditelja i djece. Ali, kad se nad takvu svakodnevicu nadvije olovni oblak predratne neuroze i nacionalnih prebrojavanja, u čemu zdušno sudjeluju njihovi očevi, Krešo i Branko suočeni su s činjenicom kako njihovo zajedničko odrastanje prestaje biti važno jer su od sada svedeni na odrednice Hrvat i Srbin. Taj zid koji će među njima izgraditi roditelji definitivno će obilježiti njihove živote, pa će jedan od njih završiti u Srbiji kao nesuđeni student i narkoman, a drugi na bojišnici kao vojnik.

Priča odiše autentičnošću šibenskog ambijenta, ali su traume kojima su likovi izloženi izdigle priču od lokalnog i dale naglasak tome da revolucije očeva završavaju tragedijama njihovih sinova. Tinejdžerska pripovjedačka pozicija dobro funkcionira kao literatura za istu dobnu skupinu koja se može poistovjetiti s preokupacijama i problemima glavnih likova, ali će istovremeno dobiti i snažnu antiratnu poruku i gorak osjećaj besmislenosti svakog rata. Upravo zbog toga, da se ovaj roman čita kao generacijski roman, fabula je relativno jednostavna, pripovijedanje glatko i izbjegnuto je svako moraliziranje, objašnjavanje konteksta ili političke lekcije. Priča je to koja govori sama za sebe, bez uplitanja autorovih stavova.

Ocjena: 7/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ljetna preporuka po izboru KLjuČa

Škola je gotova, a uz more i sunce svakako će svoje mjesto naći i druženje uz dobru knjigu koja nije dio školske lektire. Iako je svaki dan dobar za čitanje, nekako uvijek ljeti imamo najviše slobodnog vremena pa si dozvolimo uživati u omiljenim naslovima. Izbor je velik, a mi vam preporučujemo samo neke koji su nas posebno dojmili i koje smatramo da svakako trebate pročitati. 

Nek vam druženje uz knjigu bude užitak!

Khaled Hosseini: Gonič zmajeva
…jer pruža dirljiv prikaz odrastanja u nama nepoznatom društvu sa drugačijim vrijednostima 

Gail Carriger: Šarm & špijunaža
…zanimljiv prikaz pripreme mladih dama za budućnost u špijunaži

Joe Abercrombie: Krivnja oštrice
...jer donosi nekonvencionalnu priču o borbi za moć i golo preživljavanje nalik na „Pjesmu leda i vatre“

Samantha Shannon: Sezona kostiju
…zapanjujuće zanimljiv i uzbudljiv prvijenac u kojem kroz pustolovine nadnaravnim moćima nadarene Paige čitatelji otkrivaju čaroban svijet pun prijetvornosti, borbe za moć i manipulacije

Niccolo Ammaniti: Nek zabava počne
…uvrnuti likovi, nemoguće situacije, pozitivcima ni traga; zanimljiv stil pisanja

Tammara Webber: Tako je lako voljeti
…knjiga koja bi se mogla svidjeti onima koji tek počinju čitati ljubiće

David Benioff: Grad lopova
…jer oživljava jedno od najkrvavijih razdoblja u povijesti kroz likove zbog čijih ćete se pustolovina smijati, plakati i zadržavati dah od napetosti

Kody Keplinger: Krpa
…jer progovara o stvarnim problemima srednjoškolaca

Anne Plichota: Oksa Pollok
…zanimljiv prikaz paralele između našeg svijeta i mističnog kraljevstva kojem prijeti opasnost

Daniel Glattauer: Dobar protiv sjeverca
…moderan pristup vječnoj dilemi muško-ženskih odnosa u potrazi za pravom ljubavi

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Samantha Shannon: Sezona kostiju

19. lipnja 2015.

Najavljivan kao raskošan fantasy-triler o vidovnjacima zaista je opravdao sva naša očekivanja. Radnja romana smještena je u 2059. godinu i prati život devetnaestogodišnje Paige Mahoney. Paige je vidovnjakinja zvana „šetač po snovima“. Živi u zatvorenu svijetu koji kontrolira moćna grupa ljudi: nitko ne prelazi granice, nitko ne misli, nitko se ne opire. Jednoga dana Paige je napadnuta i oteta te dovedena na Oxford gdje shvaća da je sve što je dotad vjerovala izgrađeno na laži, a svijet suočen s prijetnjom još opasnijom od okrutne zemaljske vlasti. Paige odluči krenuti u borbu za opstanak. 

Sezona kostiju je zapanjujuće zanimljiv i uzbudljiv prvijenac mlade britanske autorice Samanthe Shannon u kojem kroz pustolovine nadnaravnim moćima nadarene Paige čitatelji otkrivaju čaroban svijet pun prijetvornosti, borbe za moć i manipulacije. Posebnu čar knjizi daje odlično pripovijedanje zbog kojeg se sezona kostiju čita brzo i bez daha, a kraj samo ostavlja čitatelja u nadi da će se dokopati sljedećeg nastavka ove epske sage.“

„Knjigu bih preporučila svima, a pogotovo onima koji su inače ljubitelju fantasy romana. Mogla bih opisati ovu knjigu kao spoj nekoliko knjiga ove tematike, npr. Različita, Otkrivanje vještica i sl.“

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Tako je lako voljeti

22. svibnja 2015.

Odlučili smo se za ovaj roman Tammare Webber s namjerom da se odmorimo od svakodnevnog čitanja ozbiljnije i ispitne literature i nismo požalili. Slatka, zabavna, senzualna priča, s trunkom anksioznosti točno tamo gdje treba. Jednostavno pisan sa stajališta glavne junakinje Jacqueline, ovaj je roman po mnogočemu blizak mladim čitateljima, posebice tinejdžerima koji će se moći poistovjetiti s likovima suočenim sa svakodnevnim studentskim „patnjama“.

Djevojkama se već iz prvih opisa jako svidio protagonist romana, pa je čitanje predstavljalo pravi užitak. Iako je radnja prilično predvidiva, to ne umanjuje njegovu kvalitetu, jer je stilski odlično ispripovijedana. Tema silovanja koja se spominje u priči jako je dobro upakirana i prezentirana i autorica ostavlja jasnu poruku. 

Roman smo pročitali u jednom dahu, a pritom se i dobro zabavili. Tako je lako voljeti može se preporučiti svim obožavateljima ljubavnih romana i young adult literature i uvjereni smo da će u njemu uživati.

Obrisao mi je suze s lica. "Kako sam te samo našao?" 

Odmahnula sam glavom: "Možda sam na kraju ipak baš tamo gdje bih trebala biti."

Ocjena: 8/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

I odjeknuše gore

15. svibnja 2015.

Postoji puno knjiga koje nas ostave bez teksta, I odjeknuše gore je jedna od njih. Khaled Hosseini se još jednom pokazao da je vješt i suosjećajan pripovjedač, objedinjujući u romanu niz životnih situacija i veliki broj likova, vodeći nas naprijed i natrag kroz vrijeme. Sve su priče u romanu međusobno povezane, sve su više ili manje bolne, a sve nas uče, o životu, obiteljskim odnosima, izdajama i žrtvi. Ono što nas je najviše dojmilo je njegova iskrenost u prikazivanju svih tih situacija i složenih ljudskih odnosa, dok piše o odlukama koje nas definiraju i oblikuju naš život i određuje naš karakter i životni put. Zbog toga smo njegov roman pročitali s nevjerojatnom lakoćom.

Okosnicu priče čine bart i sestra, Abdulah i Pari, koji imaju nevjerojatno čvrstu vezu. Hosseini čitatelja vodi u Afganistan u davnu 1952. godinu kad Saboor pripovijeda priču sinu i kćeri na putu prema Kabulu koji i ne slute da će im se uskoro promijeniti životi. Saboor donosi najtežu odluku u svom životu; prodao je svoju kćer jednoj bogatoj obitelji, gdje je radio njihov ujak Nabi, Sulejmanu i Nili Wahdatis u Kabulu, kako bi prehranio ostatak obitelji. Nakon Sulejmanovog moždanog udara Nila ga napušta i odlazi s djevojčicom u Pariz gdje ona odrasta i školuje se. Postala je matematičar, udaje se i ima troje djece. Život s Nilom nije bio jednostavan. Bila je lijepa i voljena, a Pari se često pored nje osjećala zapušteno. Uvijek je imala osjećaj do joj u životu nešto nedostaje, osjećaj da ne zna tko je. Abdulah nakon Afganistana započinje novi život u Kaliforniji radeći u vlastitom restoranu. Oženio se i dobio kćerkicu koju je nazvao Pari. Ona je cijeli život bila svjesna očeve boli i živjela je s tim. Imala je osjećaj da je Pari njezina sestra blizanka o kojoj je oduvijek sanjala. Žrtvovala je svoj život i u potpunosti se posvetila brizi za roditelje uzvraćajući im na taj način zahvalnost za sve što su joj podarili. 

Ocjena: 8,5/10

Knjiga obiluje citatima pa ovdje navodimo one koji su nas posebno dojmili: 

Rekao bih da istina glasi da svi, usprkos nepojmljivo ništavnim mogućnostima, čekamo da nam se dogodi nešto izvanredno.

Nađoh tužnu malu vilu
Papirovac gdje baca sjenu.
Znadem tužnu malu vilu
Što pade vjetar kada pirnu.

Ali zaborava nije bilo. Pari je nezvana lebdjela rubom Abdulahova vidnog polja, kamo god išao. Bila je poput prašine što mu je prijanjala za košulju. Bila je u šutnjama koje su u noći postale tako učestale, šutnjama koje su im nadirale među riječi, katkad hladne i šuplje, katkad bremenite neizgovorenim mislima, poput oblaka punog kiše što nikad ne padne. Bilo je noći kad je sanjao da je opet u pustinji, sam, okružen planinama, a treperavi tračak svjetla u daljini palio se, gasio, palio, gasio, poput poruke.

Ovog puta bila je to priča o ogromnom hrastovom stablu, za koje je kazao da posjeduje čarobne moći. Ako poželiš nešto, rekao je, moraš kleknuti ispod drveta i prošaptati to. A ako se drvo suglasi da ti ispuni želju, bacit će ti točno deset listova na glavu.

„Pitali ste koliko bih tražio za iznajmljivanje.
Rekao sam: 'Ništa.'
Sjećam se kako ste zatreptali kad je mladić u ljubičastoj jakni preveo. Ponovili ste pitanje, možda misleći da sam vas pogrešno razumio. (…)
'Napustili ste svoju zemlju', rekao sam, 'svoje prijatelje, porodicu, i došli ste u ovaj grad bogu iza leđa da pomognete mojoj domovini i zemljacima. Kako da vam to naplatim?'"

Sad znam da neki ljudi proživljavaju nesreću onako kao što drugi proživljavaju ljubav: samotno, žestoko i bez zaleđa.

Ali vrijeme je poput šarma. Nikad ga nemaš toliko koliko misliš.

Uže koje nas spašava iz poplave može postati omča oko vrata.

Ljepota je krupan, nezaslužen dar koji se dijeli nasumce, glupavo.

Tako samo odabrao svoju specijalnost da popravim izgled ljudi kao što je Talija, da svakim zamahom svojega skalpela ispravim neku arbitrarnu nepravdu, da se neznatno usprotivim svjetskom poretku koji sam držao sramotnim, a u kojem ugriz psa može djevojčici oteti budućnost, pretvorivši je u otpadnicu, predmet rugla.

Dobro si ispao.
Osvjetlao si mi obraz, Markose.
Imam 55 godina. Cijeli život čekao sam da čujem te riječi. Je li sad prekasno za to? Za nas? Jesmo li potratili previše vremena tijekom predugog razdoblja, Mama i ja? Negdje u sebi mislim da je bolje nastaviti kao i dosad, pretvarajući se da ne znamo kako loše pristajemo jedno drugome. Tako je manje bolno. Možda je bolje od tog zakašnjelog dara. Tog krhkog, klecavog, malog nagovještaja toga kako je zapravo moglo biti između nas. Urodit će samo žaljenjem, kažem sebi, a kakva korist od žaljenja? Ono ničim ne uzvraća. To što smo izgubili ne možemo vratiti.

Ponekad moraš odsjeći prst da bi spasio ruku.

Po tim drhtavim, pomalo uspaničeno izgovorenim riječima, znala sam da je moj otac ranjena duša, da je njegova ljubav prema meni istinska, prostrana i čvrsta kao nebo i da će me uvijek pritiskati. Bila je to vrsta ljubavi koja čovjeka kad-tad pritisne i prisili na izbor: ili ćeš se od toga silom osloboditi ili ćeš ostati i trpjeti njezine zahtjeve, čak i ako te stisnu u nešto manje od tebe samog.

Znaš li ti, uopće, koliko te Bog napravio jakom? Koliko jakom i dobrom te je napravio?
Nitko ne zna kako mozak radi. uzmimo taj trenutak, naprimjer. Od tisuća i tisuća trenutaka koje smo majka i ja provele tokom godina, ovaj najsjajnije sija,ovaj mi najjasnije odzvanja u podsvijesti: majka me gleda preko ramena, lice joj je okrenuto naopako, sve te točke svjetlosti blistaju joj na koži, a ona me pita znam li koliko me je jakom i dobrom napravio Bog.

Trebalo je da budem ljubaznija. To je nešto zbog čega čovjek nikad ne zažali. Nikad nećeš reći sebi kad ostariš: Eh, da samo nisam bio toliko dobar prema toj osobi. Nikad nećeš razmišljati tako.

Za moju sestru Pari
Kažu mi da moram da uđem u vodu, gdje ću se uskoro utopiti. Prije nego što uđem, ostavljam, na obali, ovo za tebe. Molim se da to pronađeš, sestro, kako bi znala što mi je bilo u srcu kad sam potonuo.

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Kody Keplinger: Krpa 

3. travnja 2015.

Prvi dojam? Veliko oduševljenje s obzirom na očekivanja. Naslovnica, kao i kratak opis na poleđini knjige nisu djelovali obećavajuće. Očekivali smo solidnu, mladenačku ljubavnu priču, a dobili smo puno više od toga.

Knjiga nam se svidjela na više razina: dobro prikazani i okarakterizirani likovi, višeslojna radnja i usmjeravanje pažnje na društvenu i obiteljsku problematiku, međuljudski odnosi itd. Glavni likovi, Bianca i Wesley, nositelji cijele priče, zapravo su dva vrlo slična i kompatibilna svijeta suočena s obiteljskom dramom pa izlaz iz problema nalaze u međusobnom poigravanju i zavođenju. Bianca postaje ovisna o tajnim sastancima s Wesleyem, a tu svoju ovisnost skriva od onih koji joj žele najbolje – od svojih najboljih prijateljica, a također ignorira očev povratak alkoholizmu jer smatra da je ona premlada da odlučuje o očevom podnošenju vlastite boli. Suočavanje s problemima, razgovori, ljutnja, prihvaćanje različitosti, pomirba slijede dalje u radnji romana. Sve, naravno, završava sretno, čak i ne suviše sladunjavim završetkom.

Možda je prednost romana to što ga je pisala sedamnaestogodišnja autorica pa su rečenice, sleng i tijek radnje vrlo spontani i iskreni. Fokus, naravno, više je na mladima nego na roditeljima ili profesorima, ali kada o njima govori, ona to čini iz svoje realne pozicije, ona ih istovremeno osuđuje i razumije, onako kako to teenageri i rade, što su zaključile i članice KljuČa.

Svidjela nam se i poveznica s knjigama u romanu jer su korištene za konkretne situacije i usporedbe. Spominju se Grimizno slovo Nathaniela Hawthornea koju smo nedavno čitali, i Orkanski visovi Emily Bronte, knjiga koja je čitateljicama jako prirasla srcu pa ih je spominjanje dijelova romana u ovom kontekstu dodatno oduševilo. 

Knjigu svakako preporučujemo srednjoškolcima, kao zabavno štivo gdje će pronaći sebe.

Ocjena: 8/10

(ali ako je gledamo samo u kontekstu teen romana, onda svakako zaslužuje 9)

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Roman o virtualnoj ljubavi

13. ožujka 2015.

Školske obveze trenutno odvlače malo više vremena, ali Dobar protiv sjeverca Daniela Glattauera jedna je od knjiga koja nam je privukla pažnju. Knjiga na prvu privlači zbog zanimljivog naslova, a interesantna je i tema romana koji postavlja vrlo zanimljiva pitanja o tome kako se predstavljamo u virtuali, jesmo li isti na internetu i u stvarnom životu i je li moguće zaljubiti se preko ušiju u osobu koju nikad nismo vidjeli i ne znamo kako izgleda. Budući da živimo u potpuno kompjuteriziranom svijetu, a burna svakodnevica ne daje nam, nažalost, puno slobodnog vremena, nameće nam se još jedno pitanje - postoji li u u takvom svijetu zaštićenije mjesto za doživljavanje čežnje od virtualnoga prostora?

Roman Daniela Glattauera opisuje modernu ljubav koja kompjutorskim medijem dostiže visine opsjednutosti i platonske nježnosti te iz temelja mijenja emocionalne živote protagonista. Ovaj izvrstan roman, suvremeni predstavnik klasičnog žanra romana pisama, poetičan je pokazatelj kako ljudski duh i njegov najčišći oblik - ljubav, ostaju isti bez obzira na razvoj tehnologije i njezin sveprisutni utjecaj.

No, govorimo li u tom slučaju o pravoj ljubavi ili samo o virtualnoj zanesenosti?

Protagonisti su Leo Leike i Emmi Rothner. On je nedavno prekinuo dugogodišnju vezu, a ona je u braku s čovjekom za kojeg je više veže poštovanje i sućut nego ljubav, iako kroz razgovor često spominje da je ona sretno udana žena. Komunikacija Lea i Emi započinje sasvim slučajno, kad mu zabunom dospiju e-mailovi nepoznate Emmi Rothner. On joj iz pristojnosti odgovori. Emmi osjeti naklonost prema njemu pa mu otpiše i na taj način u živote dvaju protagonista uđe određeni nemir. Uskoro Leo prizna: „Ludo se zanimam za nju, volim Emmi. No, znam također koliko je to zanimanje apsurdno.“ A malo kasnije i Emmi: „Vaši su retci i moja rima… ono što otprilike čini čovjeka, kakvog zamišljam da bi mogao biti, da jedan takav zaista postoji u stvarnosti“.

Izgleda da je samo pitanje vremena, kada će doći do prvog osobnog susreta, no to pitanje toliko uzbuđuje oboje, da oni odgovor na njega radije još malo odgađaju. 

Što se mene tiče, sada dolazim do svojega priznanja: ja se ludo zanimam za Vas, draga Emmi! Neznam, doduše, zašto, ali znam da je za to postojao znakovit povod. Također znam koliko je to zanimanje apsurdno. Ono nikada ne bi izdržalo osobni susret, neovisno o tome kako izgledate,koliko ste stari, koliko biste od svoga zamjetnog e-mail šarma mogli ponijeti sa sobom na jedan takav susret i koliko se od Vaše napisane šaljivosti krije u Vašim glasnicama, u Vašim zjenicama, Vašim kutovima usnica i nosa. Ovo "ludo zanimanje", tako barem slutim, hrani se isključivo i samo iz poštanskoga sandučića elektroničke pošte. Svaki pokušaj da ga se pusti van vjerojatno bi bijedno propao.” 

Zbog epistolarne forme kojom je pisan, roman se relativno brzo čita. Kratki dijalozi, aktualna i zanimljiva tematika ne dozvoljavaju nam da roman ispustimo iz ruke. 

Nakon što smo pročitali roman, ostaje visjeti u zraku jedno pitanje: hoće li poslani, primljeni i pohranjeni ljubavni osjećaji opstati pred susretom? I što ako da? 

Nasreću, ovaj je roman dobio i svoj nastavak pa ova pitanja ipak ne ostaju neodgovorena. Svih sedam valova nastavak je ove neobične ljubavne priče. Leo se godinu poslije vraća iz Bostona gdje ga dočekuju Emmini mailovi. Iako je u vezi, a Emmi još uvijek udana, njihovi osjećaji i dalje su snažni. Odlučuju se za susret koji će odrediti njihovu sudbinu.

Zaključili smo da je ovaj roman dokaz da prava ljubav uvijek pronađe svoj put bez obzira na medij. Forma romana zaista pridonosi nekom drugačijem ugođaju i čini radnju zanimljivijom. Kroz dijalog, tj. kroz dopisivanje upoznajemo likove i ulazimo u njihovu dušu, i nisu bitni ni mjesto ni vrijeme, bitni su oni sami i njihov odnos, detalji na koje nailaze putem, koje skupljaju i čuvaju i koji postaju važnim dijelom njihova odnosa kao npr. “Draga Emmi, na mojem lijevom dlanu, otprilike u sredini, gdje životnalinija, presječena debelom borom u obliku luka, skreće prema žili kucavici,nalazi se jedna točka. Promatram je, ali je ne mogu vidjeti. Fiksiram je, ali se ne da učvrstiti. Mogu je samo osjetiti. Osjećam je i zatvorenih očiju. Jedna točka. Osjeća se tako snažno da me omamljuje. Kada se usredotočim na nju, proširuje svoje djelovanje do vršaka nožnih prstiju. Draška me,škaklja, grije, uzbuđuje me. Potiče moj krvotok, dirigira moj puls, određuje tempo mojih otkucaja srca. A u glavi razvija svoje opojno djelovanje poputdroge, proširuje mi svijest, pomiče obzor. Jedna točka. Mogao bih se smijatiod veselja, tako mi je ugodno. Mogao bih plakati od veselja jer je imam, i jer sam obuhvaćen i ispunjen njom do najfinije pore.

Kroz njihove dijaloge do samoga kraja isprepliću se neka temenljna pitanja o ljudskim odnosima, dostojanstvu, iskrenosti, i polako, čitajući roman dobivamo odgovore. 

Emmi i Leo zaslužili su priliku za drugačiji završetak i svoju su priliku ostvarili. 

Zaključak: Dobar izbor knjige kao predah od ispita i obaveza u školi, brzi dijalozi i brza radnja, zanimljivi likovi. I za sljedeći put biramo nešto ležerno, edukativno i zabavno. 

Ocjena: 7/10

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Razgovor o romanu Grimizno slovo Nathaniela Hawthornea

20. veljače 2015.

Za čitanje u veljači odabrale smo Grimizno slovo Nathaniela Hawthornea. Riječ je o romanu čija se radnja odvija u Bostonu u 17. stoljeću. To je djelo o grijehu, osveti i ljubavi u kojem se naročito problematizira o osjećaju krivnje i grijeha. Slovo prema kojem je roman dobio ime je slovo „A", početno slovo riječi adultery, a Hester Prynne, glavna junakinja romana, osuđena je da ga cijeli život nosi na grudima.

Evo kakav je dojam ostavio ovaj klasik na naše članice:

"'Grimizno slovo' Nathaniela Hawthornea mi se svidjelo zbog realističnog načina na koji prikazuje težak život žene osuđene na izolaciju i društvenu osudu. Fascinantno mi je bilo čitati o svjetonazoru toliko različitom od suvremenog i o zaista ekstremnim shvaćanjima morala američkih puritanaca. Junakinju Hester Prynne zapamtit ću kao iznimno snažnu i posebnu osobu te ujedno i jedini istinski zanimljiv lik ove knjige." Iva

"Iako je bilo teže čitati ovu knjigu, mislim da ju vrijedi pročitati zbog same problematike i načina na koji nas autor uvodi u način razmišljanja protagonista. Zbog toga bih je preporučila svakome koga inače zanimaju ovakva djela." Maja

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Rasprava o fenomenu J. K. Rowling i John Green

23. siječnja 2015.

Odlučile smo se za dvostruko čitanje, a izbor je pao na Prijevremene izbore J. K. Rowling i U traganju za Alaskom Johna Greena.

Željele smo se kroz čitanje ovih romana dotaknuti teme novonastale kratice YA (young adult) kao najbrže rastuće vrste književnosti. Termin se odnosi na romane kojima je namjera tinejdžerima pokazati i olakšati put u svijet odraslih. Da bi ih se privuklo na čitanje, u romane se uvode likovi poput vampira, čarobnjaka, vještica pa tako ulazimo u svijet fantazije u kojem baš i ne postoje putokazi o odrastanju.

Vrsna autorica J. K. Rowling kroz serijal o Harryju Potteru bez obzira na magiju, čarobne štapiće i metloboj, govori o odrastanju, prijateljstvu, suparništvu, pubertetskim problemima, prvim ljubavima i sl. I zato je Harry Potter uvijek idealan izbor: za djecu da odrastaju uz njega, i za odrasle da ne zaborave na dijete u sebi.

Ponukane serijalom o čarobnjaku i s velikim očekivanjima pročitale smo Prijevremene izbore koji nas ipak nisu toliko oduševili. Prednost ovog romana pripovjedačka je izvrsnost autorice koja ništa ne prepušta slučaju, no prevelik broj likova, komplicirana radnja, previše detalja i neprestano preskakanje iz jedne u drugu situaciju bili su nam dovoljni da romanu ne dodijelimo tako visoku ocjenu. Veliki roman? Da, izgledom i brojem stranica, ali ne toliko ukupnim dojmom. 

Ono što su djevojke najviše komentirale bili su odnosi među mladima, njihovi karakteri i odnos s roditeljima koji su po njihovom mišljenju malo pretjerani - nije sve tako crno i nemoguće da baš svatko ima obiteljskih problema i da je sve toliko preuveličano, pa su se našle u situaciji da se doslovno obrate nekom od likova i objasne da postoji i drugi način. Osim toga, roman obiluje stereotipima: mali engleski gradić i njegov zatvoreni kozmos, provincijski život, odnos bogati - siromašni, tendencija da dobro mora pobijediti zlo itd.

Zaključak: solidan roman koji ne bi rado preporučile, ali ćemo svakako pogledati seriju koja se upravo snima po uzoru na ovaj roman jer smatramo da za takav koncept materijala ima i više nego dovoljno. Ocjena: 5/10.

O Johnu Greenu puno se priča i njegove se knjige puno čitaju. On spada u novije predstavnike YA književnosti, one koji ne pišu fantastične priče s mladima kao glavnim likovima, već su protagonisti njegovih romana mladi ljudi sa stvarnim problemima – narkomanija, alkoholizam, smrtonosne bolesti, nasilje, ljubavne brige, škola i društvo. Greška u našim zvijezdama roman je koji je ostavio veliki utisak, kako temom tako i načinom pisanja.

U novom romanu U traganju za Alaskom Green govori o alkoholizmu, kao velikom problemu među mladima i o posljedicama koje ono nosi. Sve je to zaokruženo više ili manje ostvarenom ljubavnom pričom Alaske i Milesa, neizbježnom pričom o popularnosti i društvenim pravilima i njihovom kršenju te o prijateljstvu kao glavnoj poveznici među likovima. Bilo bi možda pretenciozno reći da je ovaj roman bez mane, ali je svakako dobar i edukativan, roman koji se brzo čita i privlači temom. Ono što mu zamjeramo zapravo je drugi dio romana koji je malo rastegnut i gdje Milesova razmišljanja i zablude o ljubavnoj vezi s Alaskom umanjuju dojam o njegovoj i onako outsajderskoj ulozi. 

Greenov stil je i ovaj put prepoznatljiv, čak već pomalo predvidiv, zaključile su djevojke. Iako nismo doslovni sljedbenici ovakvog tipa knjiga koji u Americi ima i svoj naziv – GreenLit, veselimo se novim djelima ovog popularnog autora kojemu smo za ovaj roman dali visoku ocjenu 7/10.

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Dirljiva priča o hrabrosti, prijateljstvu i nezamislivom siromaštvu koja otvara oči

28. studenog 2014.

Pročitale smo Smeće Andyja Mulligana.

Još jedan odličan izbor knjige i odlična rasprava o socijalnim i društvenim problemima. Kako nam se svidjela knjiga najbolje opsuju komentari članica:

"Knjiga mi se svidjela. I priča i likovi. Otvorila mi je oči i pokaza za što sve moram biti zahvalna: zdravlje, mogućnost školovanja, krov nad glavom, obitelj." Ana-Marija


"'Smeće' pruža odličan uvid u živote najugroženijih. To je dirljiva priča o hrabrosti, prijateljstvu i nezamislivom siromaštvu na kakvu se rijetko nailazi." Iva

"Knjiga 'Smeće' prikazuje odnos između bogatih i siromašnih." Ivona


_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Čitale smo roman Veliki Gatsby F. S. Fitrgeralda

12. prosinca 2014.

Za treći sastanak pročitale smo knjigu Veliki Gatsby F. S. Fitzgeralda po želji članica. Iako je riječ o tipu knjige koji inače ne čitaju u slobodno vrijeme, oduševila ih je. A za ukupni dojam poslužio nam je i istoimeni film te smo na osnovi pročitanog i pogledanog izvlačile zaključke i vodile raspravu. 

Pred nama su praznici, a želja za čitanjem tada je još veća. Odlučile smo se na dvije knjige koje će nas grijati u blagdansko vrijeme: Prijevremene izbore J. K. Rowling i U traganju za Alaskom Johna Greena.

Sljedeći sastanak dogovoren je 23. siječnja.

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Prvi sastanak KLjuČa

7. studenog 2014.

Napokon smo tu. Okupljeni u prvom čitateljskom klubu za mlade - KLjuČ.

Naše prvo druženje započeli smo knjigom Mali brat autora Coryja Docrotowa. Riječ je o sedamnaestogodišnjem dječaku Marcusu Yallowu koji se zabavlja ismijavajući nadzorni sustav u svojoj srednjoj školi. No, sve se promjeni nakon terorističkog napada na San Francisco kada ga pripadnici Ministarstva domovinske sigurnosti uhite i izlože brutalnom ispitivanju. Iz noćne more tajnog zatvora Marcus se budi u svijetu potpunog nadzora, u policijskoj državi u kojoj je svatko sumnjiv, a nitko nije slobodan.

 

„No sloboda je i činjenica da imaš jedan kutak života koji je sasvim tvoj,
koji osim tebe nitko ne vidi."


„Riječ je o privatnosti. Tvoj život pripada tebi."

Dojmovi o knjizi bili su raznoliki, ali složile smo se u jednom – knjiga nas je ugodno iznenadila. Nijedna od nas u klubu nije informatički prestručna i knjiga ima puno stručne i hakerske terminologije, no toliko je dobro napisana i razrađena da svi ti manje poznati termini padaju u drugi plan. Likovi su jasno ocrtani, bez pretjeranih opisivanja detalja pa je pravi naglasak upravo na samoj radnji. Također, osvrnule smo se na naslovnicu i naslov knjige – tako malo informacija nude pa tek čitajući roman dolazimo do prave teme i shvaćamo što to zapravo znači "mali brat".

Knjiga na kraju dobiva visoku ocjenu:

Knjiga Mali brat Coryja Doctorowa na mene je ostavila iznenađujuće dobar dojam. Unatoč meni nepoznatoj i nezanimljivoj tematici roman se pokazao vrlo nepredvidiv i intrigantan. Čita se u dahu i preporučila bih ga svakome koga zanima dobro štivo sa zanimljivom radnjom. Ne dajte da vas obeshrabri naslovnica i pružite „Malom bratu" priliku! Iva


Mali brat je knjiga s neočekivanim sadržajem u kojoj se glavni lik bori za slobodu. Ivona

Svima bih preporučila ovu knjigu jer govori o tome kako svatko od nas treba imati svoju osobnu slobodu, a ako nam je itko oduzme trebamo se boriti za nju. Knjiga je napeta, uzbudljiva i iznenađujuća. Iako je na početku teško razumjeti naslov, kroz radnju saznajemo pravo značenje. Maja


Vrlo iznenađujuća priča. Puno je dubljeg značenja nego što se da iščitati iz samog naslova, a to mi se ujedno i svidjelo. Kao da sam pronašla slatkiš tamo gdje ga uopće ne bih ni očekivala. Ana-Marija